Moj internet dnevnik
RIJEKO NAJDRAŽI GRADE
Blog - listopad 2009
srijeda, listopad 28, 2009
SLOJEVI PROŠLOSTI Grad neobične, čvornate prošlosti koja bi se mogla usporediti sa stablom masline: dugotrajno, izvijeno, plodovi gorkasta okusa. No, ulje je dobro.


PRAPOVIJEST


Život na priobalju riječkog zaljeva datira iz prapovijesti. Ovdje su davno živjeli Kelti; možda je etimologija naziva Trsat od keltskog Tarsa = brdo uz rijeku. Akropolska naselja ilirskog imena LIBURNA, moreplovaca, gusara, brodograditelja. U antičkom razdoblju grad se naziva TARSATICA, rimski municipij (utvrda); tragovi tog razdoblja gotovo nestali.

VII. st. - naseljavanje Hrvata

Hrvati ratuju protiv Franaka, markgrof Erich, miljenik Karla Velikog, pogiba na obroncima Trsata 799. godine.

Reka (Rika) Sv. Vida

XIII. st. - na slojevima prošlosti izrasta novo naselje REKA (RIKA), SV. VIDA (Sveti Vid na Rječini, St. Veit and Pflaum), grad sa vratima, kulama, ulicama, trgovima.

Mijenja gospodare: dinastija Devin, krčki knezovi Frankopani, grofovi Walsee.

XIII./XIV. st. - pod vlašću grofova Devinskih gradi se GOTIČKA RIJEKA.

Na lijevoj obali Rječine razvija se Trsat; u prethistorijsko doba japodska gradina pa rimska osmatračnica. Važnost dobiva u vrijeme krčkih knezova Frankopana.

Habsburgovci

Od 1466. godine Rijeka je (uz male prekide, sve do 1918.) pod vlašću Habsburgovaca.

XVII. st. - procvat grada, razvoj manufaktura, trgovine, umjetnosti i školstva (1627. osnovana Isusovačka gimnazija, treća u Hrvatskoj i prva na Jadranu; kontinuirano radi do danas); gradi se BAROKNA RIJEKA.

XVIII. st. - 1719 godine Rijeka proglašena slobodnom lukom, razvija se industrija, pomorstvo, obrt. 1725. godine izgrađena prva cestovna prometnica koja je povezivala Beč s Jadranom (Karolina).

Novi Babylon

XIX. st. - Rijeka je osma luka u Europi; u najvećoj tvornici duhana u Carstvu zaposleno čak 2400 radnika, u tvornici papira instaliran prvi parni stroj u jugoistočnoj Europi; registirano više od 20 velikih poduzeća i brodogradilišta; na riječkim ulicama govorilo se hrvatski, talijanski, njemački, mađarski, slovenski, francuski, engleski, pa i švedski i flamanski. Izgrađena zgrada za jedinu VOJNOPOMORSKU AKADEMIJU u Carstvu (danas zgrada Riječke bolnice).
Otvoren MUSEUM NUGENT u trsatskom kaštelu, prvi muzej u Hrvatskoj. Otvoren ADAMIĆEV TEATAR (srušen) kazališna zgrada za 1600 gledatelja, u razini najvećih u Europi.


Posebno mjesto u povijesti Rijeke XIX. st. imaju dvije žene:

KAROLINA RIJEČKA spasila je grad u vrijeme Napoleonskih ratova koristeći se u pregovorima s engleskim admiralom ženskim čarima.
IDA DE KISS žena riječkog guvernera svojim je ponašanjem i druženjem s eurpskom elitom (npr. F. Lisztom) donijela ugođaj Beča.


Ugarsko razdoblje

1870. upravu nad Rijekom preuzima ugarska vlada. Od 1872. do 1896. godine riječki gradonačelnik je Giovanni de Ciotta, najuspješniji gradonačelnik Rijeke, koji grad pretvara u pravo europsko središte: od 1873. godine Rijeka je željezničkim prugama prema Ljubljani i Zagrebu povezana s Bečom i Budimpeštom, a od 1874. i Trstom. Procvat luke, prva rafinerija nafte u ovom dijelu svijeta, osnivaju se dionička parobrodska društva, otvaraju se banke (Riječka banka 1871.), udvostručen broj stanovnika, cijelom duljinom grada vozi električni tramvaj, u gradu su smještena 22 konzulata, dvadesetak hotela, devet kina...

Rijeka je veliko gradilište u kojem projektiraju znameniti europski arhitekti iz Trsta, Beča, Leipziga, Budimpešte te domaći majstori; u Rijeci će svoju rezidenciju izgraditi i nadvojvoda Josip, brat cara Franje Josipa I.

Oko dva svjetska rata

1924. godine Rijeka je pripojena Kraljevini Italiji, a Sušak Kraljevini SHS.

Rijeka ulazi u razdoblje intenzivne talijanizacije i ekonomski propada jer se pretvara u provincijski pogranični grad države kojoj ne pripada i kojoj ne treba. Gradsku arhitekturu ovog razdoblja obilježila su dva nebodera - Riječki i Sušački.

Kraj drugog svjetskog rata otvara političko pitanje vezano uz Rijeku; Rijeka vraćena Hrvatskoj 1947. godine.
Iza II. svjetskog rata Rijeka postaje tranzitno-turističko, upravno, trgovačko, industrijsko, kulturno i sveučilišno središte.
Od 1970. u Rijeku se stiže i zračnim putem. AERODROM "RIJEKA" na otoku Krku.


Revitalizacija Staroga grada započela je šezdesetih godina prema zamisli riječkog arhitekta Igora Emilija (detalj iz Starog grada).

Nakon obnove šezdesetih godina Gradina je i prostor kulturno-umjetničkih manifestacija.

1973. godine Rijeka je postala sveučilišni centar. Sjedište REKTORATA u nekadašnjoj Sušačkoj vijećnici.

najdrazigrade @ 19:36 |Isključeno | Komentari: 0
OSOBNA ISKAZNICA ASTRONOMSKOG CENTRA RIJEKA


Lokacija: Brdo Sveti Križ (45° 19’ 29’’ s.g.š. i 14° 28’ 59’’ i.g.d), 3 km od središta Rijeke Površina: 545 m2 zatvorenog i 325 m2 otvorenog prostora
U realizaciji sudjelovalo: 5 arhitekata, 160 radnika i 12 inženjera tehničkih struka

Rezervacije i pretprodaja ulaznica:
- Info ured Astronomskog centra Rijeka, Sveti Križ 33, Rijeka, tel. 051/455 700 (15 minuta prije početka prezentacije)
- Turistički informativni centar, Korzo 33a Rijeka,Tel. 051/335 882
- www.kulturaplus.com
- kartomat na Korzu
Za grupe je potrebna prethodna najava dolaska u vremenu od 17 do 18 sati na broj telefona 051 455 700.
Cijene ulaznica za planetarij iznosi 20 kuna za odrasle i 10 kuna za djecu, studente i umirovljenike.
Radno vrijeme za građanstvo: od utorka do subote prezentacije u 19 i 21 sat.


Posebnosti:
- najveći projekt tehničke kulture u Hrvatskoj
- jedini astronomski centar u Europi smješten na gradskoj liniji
- najbliži sličan centar nalazi se tek u Milanu i Beču




Od ideje do realizacije:

Otvaranje astronomskog centraZgrada u kojoj je danas uređen suvremeni Astronomski centar Rijeka nalazi se na grebenu brda Sv. Križ. Sagrađena je 1941. godine kao vojna utvrda za potrebe vojske u II. svjetskom ratu.
Smještena je unutar parka - šume s prirodnom submediteranskom vegetacijom, niskim drvećem i šikarom koju čini zajednica bijelog graba i hrasta medunca s nasadima crnog bora.
Na inicijativu i zalaganje članova Akademskog astronomskog društva Rijeka i podršku Grada Rijeke 2001. godine ugrađen je teleskop i pokretna astronomska kupola čime je osnovan prvi riječki astronomski opservatorij.
Astronomski centar Rijeka formiran je interpolacijom nove dvorane planetarija u postojeću utvrdu zvjezdarnice. Ovakvo oblikovno rješenje ima i posebno simboličko značenje. Izdvajaju se opservatorij s teleskopom, smješten unutar sferne kupole (stvarna slika svemira) i nasuprot njemu planetarij, smješten u geometrijskom tijelu poliedra (simulirana slika svemira). I opservatorij i planetarij dva su značajna i neizostavna sadržaja za bolje razumijevanje astronomije i svijeta koji nas okružuje u beskonačnim udaljenostima.

PLANETARIJ

Riječ planetarij novolatinska je riječ kojom se opisivala sprava za prikazivanje kretanja planeta oko Sunca. Danas tu riječ upotrebljavamo za kružne dvorane sa svijetlo obojenom kupolom na koju se digitalnim projektorima projicira potpun izgled zvjezdanog neba. Osnovna namjena planetarija jest edukacija i popularizacija astronomije i srodnih znanosti, a može se koristiti i kao dvorana za razna predavanja ili druga događanja. Dvorana planetarija u Rijeci, izgrađena 2009. godine, opremljena je najsuvremenijom digitalnom tehnologijom što omogućuje doživljaj simulirane, ali i stvarne slike svemira. Projekcija se vrši pomoću digitalnog sustava s pet projektora. Njima se mogu prikazati 83 000 zvijezda, Sunce, Mjesec, planeti, Mliječni put i druge pojave na zvjezdanom nebu, razne slike kao i filmovi. Projektori također omogućuju promatranje noćnog neba u bilo koje vrijeme i s bilo koje lokacije na zemaljskoj kugli.

Tehničke karakteristike planetarija:
Dvorana planetarija: 50 sjedeća mjesta (klimatizirana)
Kupola: promjer 8 m
Projektori: In Space System (RSA Cosmos)


ZVJEZDARNICA

Davne 1974. godine u Rijeci je osnovano Akademsko astronomsko društvo s ciljem razvoja i popularizacije astronomije, srodnih znanosti i pratećih tehničkih i informatičkih disciplina među mladima i građanstvom. Već od samog osnutka javila se potreba za izgradnjom zvjezdarnice koja će zadovoljiti potrebe za ozbiljnim radom na području astronomije i koja će omogućiti popularizaciju znanosti i edukaciju građana. Značajniji pomak prema realizaciji dugogodišnjeg sna započinje krajem osamdesetih godina da bi se konačno 2001. godine izgradnjom riječke zvjezdarnice i ostvario.
Zvjezdarnica je znanstvena ustanova opremljena astronomskim instrumentima i uređajima za promatranje i proučavanje nebeskih tijela i astronomskih pojava.
Opremljena zvjezdarnica s astronomskim teleskopom MEAD LX 200, CCD kamerom, računalima i ostalom prijenosnom astronomskom opremom omogućuje stručan i edukativan rad. S riječke zvjezdarnice mogu se promatrati Sunce, Mjesec, planeti Sunčeva sustava, bliže promjenjive zvijezde, mala tijela Sunčeva sustava (kometi, meteori, asteroidi) te galaksije i ostali magličasti objekti.


Tehničke karakteristike teleskopa:
Teleskop: MEADE LX 200
Otvor objektiva: 16 " (406,4 mm)
Maksimalno povećanje: 800 puta
najdrazigrade @ 19:35 |Isključeno | Komentari: 0

Gradski toranj


gradski toranjKad prijeđete cestu naći ćete se na Korzu, popularnoj riječkoj promenadi. Usprkos brojnih, gabaritima znatno većih građevina, Korzom još uvijek uspijeva dominirati Gradski toranj, koji je građen nad prvobitnim glavnim primorskim ulazom u riječki Stari grad. Na pročelju tornja danas je uočljivo nekoliko njegovih baroknih faza, koje odlikuje bogata arhitektonska plastika portala, kamenog carskog grba i reljefa austrijskih careva Leopolda i Karla VI. Nadgrađe tornja, na kojem se još od XVII. stoljeća nalazi gradska ura, višekratno je preoblikovano, posljednji put znatnije koncem XIX. stoljeća. Ispod gradskog sata je u visokom reljefu oblikovan gradski grb s dvoglavim orlom čije glave heraldički neobično gledaju u istom pravcu. Orlovi kandžama pridržavaju urnu. Iz nje teče nepresušni mlaz vode koji je trebao simbolizirati neiscrpnu vjernost grada austrijskom caru. U prolazu ispod tornja pročitajte memorijalne natpise, a možda ćete uočiti i tragove srednjovjekovne građevne faze. Toranj flankiraju ranoklasicističke palače čija gradnja započinje koncem XVIII. stoljeća, rušenjem gradskih zidina. Materijalom urušenih zidina zatrpavan je srednjovjekovni obrambeni vodeni kanal.
Korzo se kao reprezentativno gradsko lice oblikuje u XIX. i početkom XX. stoljeća. U južnom nizu kuća dominira zdanje ex hotela Royal (sada robna kuća “Karolina Riječka”), čije su više zone pročelja opremljene florealnim ornamentalnim repertoarom a prizemlje i mezzanin za epohu karaterističnom otvorenom željeznom konstrukcijom s velikim ostakljenim površinama. Nadalje prema zapadu, u produžetku robne kuće “Ri” ističe se niz secesijskih kuća među kojima je posjetiteljima Rijeke osobito slikovita uska, žuto ličena kuća Milcenich-Cerniak projektanta E. Ambrosinija.
Na sjevernom rubu slijedi palača Hrvatske čitaonice (čitaonica Gradske biblioteke i danas koristi dio prostora) koja je tijekom burne političke prošlosti sukoba talijanskog i hrvatskog nacionalnog preporoda višekratno mijenjala korisnike, a s njima i političku pripadnost. Nakon Drugog svjetskog rata ovdje je smještena “Radio-Rijeka”. U prizemlju istočnog krila zgrade nalazi se Mali salon, stalni izložbeni prostor Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Palaču je polovinom XIX. stoljeća u duhu klasicizma oblikovao graditelj A. Deseppi. Ispod sjenovite altane izveo je pothodnik, spojivši trg ispred tadašnje gradske uprave u Starom gradu s reprezentativnim Korzom.
Nešto dalje od Trga Republike u nastavku Korza ističe se historicističko pročelje Filodrammatice, još jedne palače koju je koncem XIX. stoljeća projektirao u Rijeci udomaćeni Tršćanin G. Zammattio. Izrazito kićeno pročelje čak i zasjenjuju skulpture, štukature i slikarije koncertne dvorane na katu. U prizemlju se danas nalazi gradska kavana.
Korzo završava Jadranskim trgom, kojim dominiraju tri građevine. Historicistička Palača Jadran, udomaćenog arhitekta F. Matijasića, od svoje izgradnje krajem XIX. stoljeća bila je sjedište brodarskih kompanija. Racionalistički Riječki neboder, kojeg u vrijeme izgradnje na prijelazu tridesetih u četrdesete godine XX. stoljeća Riječani posprdno nazvaše ormarom-ladičnjakom, projektirao je U. Nordio, još jedan ugledni tršćanski arhitekt. Na sjevernoj strani trga je upravna zgrada Riječke banke, uglednog predstavnika hrvatske moderne arhitekture K. Ostrogovića.
U produžetku prema autobusnom kolodvoru na Trgu Žabica, gabaritima i raskošno koncipiranim pročeljima ističe se Palača Ploech, izgrađena 1880. godine (G. Zammattio). Njezin je vlasnik bio precizni mehaničar koji je sudjelovao u praktičnoj razradi izuma torpeda.
Omiljeni motiv riječkih razglednica predstavljaju slikovita neogotička pročelja dvokatne Kapucinske crkve Gospe Lurdske. O. Bernardin Škrivanić gvardijan riječkog kapucinskog samostana je nakon hodočašća u Lourdes odlučio u Rijeci izgraditi reprezentativnu crkvu koja je trebala postati novo hodočasničko središte. Projekt je početkom XX. stoljeća uglavnom osmislio arhitekt C. Budinich, inače poznat po teorijskom radu na istraživanju gotičke baštine. Programski je tako zamislio zdanje u duhu venecijanske gotike, inače sasvim neprimjerene riječkoj tradiciji, gdje su gotički utjecaji tradicionalno dolazili sa sjevera. Gradnja se, očito prelazeći mogućnosti kapacinske zajednice, protegla na više desetljeća. Na koncu crkva je ostala nedovršena, jer je prema projektu pročelje trebala definirati vertikala zvonika-svjetionika. Novi kult nije ni približno mogao konkurirati stoljetnoj tradiciji Majke Božje Trsatske.
Kompleks koji Riječani kolokvijalno nazivaju “Benčić”, prema poduzeću koje je bilo njegov posljednji (industrijski) korisnik, svjedoči o dvije stotine i pedeset godina neprekidne industrijsko-manufakturne proizvodnje, od rafinerije šećera preko tvornice duhana do metalurgije. Njegov najvrijedniji dio predstavlja barokna upravna palača nekadašnje Rafinerije šećera, čija unutrašnjost krije raskošne zidne slike i štukature. Nekadašnje uzmorske portale ukrašavaju glave s kockama šećera u kosi. Produžite li od ex upravne palače Rafinerije šećera glavnom ulicom dalje prema zapadu nailazite na pročelja starog riječkog lazareta s raskošnim baroknim portalom. Na portalu je natpis, koji spominjući početak izgradnje 1722. godine, slavi njezinog investitora austrijskog cara Karla VI. Željeznički kolodvor, nekad ključnu točku dočeka i ispraćaja posjetitelja Rijeke u neoklasicisitičkom je duhu projektirao budimpeštanski specijalist F. Pfaff. Kompleks je zamislio kao niz paviljona povezanih niskim krilima. Zgrada je otvorena koncem 1890. godine. Povlačenjem od pravca uličnog niza, spretno je formiran trg ispred kolodvora i postignut dojam monumentalnosti, iako sve okolne zgrade značajno nadvisuju kolodvor. Prepoznata je i poštivana estetska i praktična vrijednost zatečenog drvoreda platana. Nastojeći se zadržati unutar okvira dostupnih pješaku, kolodvor je simbolično mjesto na kojem valja završiti s ovim prijedlogom razgleda grada.




najdrazigrade @ 19:32 |Isključeno | Komentari: 0

Palača Modello


Palača Modello, još jedno djelo ateliera Helmer i Fellner poput kazališta, dovršena je 1885. godine. Na pročeljima se izmjenjuju mirne neorenesansne dekoracije s razigranim neobaroknim. Raskošni ornament pročelja slijedi dekoracija unutrašnjosti a osobito se ističu štukature svečane dvorane. “Modello” ilustrira riječke ambicije u oponašanju bečkog Ringa i stalno nadmetanje s konkurentskim Trstom. Danas se u palači nalaze Središnji odjel Gradske biblioteke te sjedište i kulturni klub Talijanske unije, popularni “Circolo italiano di cultura”.
U nastavku obilaska, nešto istočnije, pogledu Vam se otvara glavni bazen riječke luke, izgrađene u drugoj polovini XIX. stoljeća.

najdrazigrade @ 19:31 |Isključeno | Komentari: 0

Velika tržnica


Istočno od pročelja kazališta započinje sklop paviljona Velike tržnice. Prva dva paviljona pokrivene tržnice izgrađena su 1880. godine. Projekt I. Vauchniga samo je na prvi pogled bio isključivo historicistički, jer je neskrivenom primjenom željezne konstrukcije i velikih ostakljenja bio i vjesnik novog doba u arhitekturi. Unutrašnjost ovih paviljona danas su potpuno izmijenjene pregradnjama i uporabom neprikladnih materijala. Izvorno oblikovanje interijera, s otvorenom krovnom konstrukcijom i obodnim galerijama, možete pak doživjeti razgledanjem glavne komunalne ribarnice, trećeg paviljona u osi, koji je početkom XX. stoljeća projektirao C. Pergoli. Na detaljniji obilazak poziva i njezina bujna kamena dekoracija s maštovitim prikazima riba i mekušaca koju je izveo kipar U. Bottasso.

najdrazigrade @ 19:30 |Isključeno | Komentari: 0

Hrvatsko narodno kazalište Ivan pl. Zajc


Ne odlučite li se za izlet preko Rječine nastavite s razgledavanjem užeg središta Rijeke. Već ste se sasvim približili Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Ono je kao komunalno kazalište izgrađeno 1885. godine, prema projektu specijaliziranog bečkog ateliera Helmer i Fellner, koji je ovakva zdanja ostvario širom tadašnje Austro-Ugarske. U opremanju kazališta, koje naglašava izrazito srednjoeuropski ugođaj grada, sudjelovali su stalni suradnici ateliera: Matsch, Kauffungen i Fritsch te braća Klimt. Na vanjštini se ističu figuralne kompozicije Glazba i Drama koje je izradio venecijanski kipar Benvenuti. Otvaranje je obilježeno Verdijevom “Aidom”. U gradu bez struje pravu je senzaciju tad izazvao autonomni sustav električne rasvjete koji je u kazalište instalirala bečka tvrtka Kremenczky. Na trgu pokraj kazališta danas se nalazi kip hrvatskog skladatelja Ivana pl. Zajca i fontana sa skulpturom D. Džamonje. U sklopu kazališne kuće djeluju opera, balet, hrvatska i talijanska drama.

najdrazigrade @ 19:29 |Isključeno | Komentari: 0

Palača komuna
Stara Gradska vijećnica



U njegovoj se neposrednoj blizini, na trgu koji nosi ime riječkog povjesničara Giovannija Koblera, nalazi Palac komuna rečkog, najstarija sačuvana riječka gradska vijećnica. Palaču je barokizirao udomaćeni riječki graditelj Antonio Verneda, nadogradivši kat i opremivši je reprezentativnom kamenom plastikom. Građevina je i u svojim prvotnim obličjima dominirala trgom, koji je stoljećima bio središte komunalnog života. U zgradi se vijećalo do 1838. godine kada gradska uprava prelazi u dijelove nekadanjeg augustinskog samostana.
U povodu 150. godišnjice riječke Tvornice papira, najstarije u ovom dijelu Europe, na trgu je 1974. godine podignuta fontana s tijeskom za papir koji potječe iz tvornice.
Užarska ulica koja vodi prema istoku prati pravac decumanusa maximusa glavne komunikacije antičke Rijeke (Tarsatice). U ovoj ulici se na kućnom broju 26 nalazi jedna od obnovljenih kuća riječkog Starog grada, ex kuća Wassermann. U donjim dijelovima sačuvana je kasnogotička graditeljska faza. Nju je činilo više građevina u nizu koje su inkorporirane i nadograđene u razdoblju velikih obnova nakon serije potresa koji su tjednima bjesnili koncem 1750. godine.

najdrazigrade @ 19:27 |Isključeno | Komentari: 0

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i Kosi toranj
Središte Sušaka
Trsat



Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u narodu stoljećima zvana Vela crikva i Duomo sakralno je središte za kojeg danas s velikom vjerojatnošću možemo pretpostavljati utemeljenost na ranokršćanskom kultnom mjestu. Prvobitno središte kulta razvilo se na području rimskih javnih (vojničkih?) kupelji čiji su ostaci tek dijelom istraženi uokolo crkve. Reprezentativne termalne prostorije bile su opremljene mozaičkim podovima i danas sačuvanim pod asfaltom trga Pul Vele crikve. Nad ruševinama termi u srednjem je vijeku podignut i zvonik u čijoj su bazi dobro vidljivi sekundarno iskorišteni kameni blokovi preuzeti s neke antičke građevine. Na slobodnostojećem zvoniku prevladavaju odlike gotičkog stila. Kako je nagnut za četrdesetak centimetara u posljednje ga vrijeme nazivaju Kosim tornjem. Pročelje crkve čini skladna mješavina renesansne (rozeta), barokne (portal), klasicističke (stupovlje) i historicističke (zabat) arhitektonske plastike. Na južnom zidu pažnju plijeni sekundarno uzidani reljef s prikazom glave Kristove. U unutrašnjosti crkve niže se barokna mramorna skulptura P. Lazzarinija, A. Michelazzija, S. Petruzzija i J. Contiera. Oltarne pale pobočnih oltara djelo su baroknih slikara I. F. Gladića i V. Metzingera dok je palu glavnog oltara u XIX. stoljeću slikao I. Simonetti. Štukature u svetištu izrađene u prvoj polovini XVIII. stoljeća pripisuju se Giuliju Quadriju. Unutrašnjost je crkve 1932. godine oslikao dekorativni slikar A. Pagliarini. Vela crikva je stoljećima predstavljala glavnu sakralnu građevinu grada, a stilski predstavlja mješavinu (za razliku od crkve Sv. Vida) koja je karakteristična za graditeljsku baštinu u našim krajevima.
Nastavite li do kraja Užarske prema istoku izlazite iz područja Starog grada. Prođite pokraj Jelačićevog trga i pređite cestu te zastanite ispod drvoreda na obali Mrtvog kanala, starog korita Rječine. Osvrnite se tada prema pročeljima klasicističkih palača ulice Fiumara. Među njima elegantnim proporcijama i dekoracijom dominira nekadašnja kuća Simeona Adamića. Uz palaču izgrađenu koncem XVIII. stoljeća nekad su bili poredani u kamenu isklesani likovi tzv. “Adamićevih svjedoka”, koji su sada pohranjeni u perivoju ispred lapidarija Pomorskog i povijesnog muzeja. Naime, Adamić je pronašao “blago”, u stvari arheološki ostav na koji je slučajno naišao popravljajući pod crkvice Sv. Martina na svojem posjedu u Martinšćici, zaljevu na istočnom prilazu Rijeci. Zavidni ljudi optužiše Simeona za prikrivanje nađenog blaga, no njegov okretni sin Andrija Ljudevit spretno ga je obranio doprijevši do cara Josipa II i rastumačivši mu da se radi “tek” o arheološkom nalazu. Simeon je krivokletnike izvrgao ruglu, postavivši njihove groteskne portrete na pločnik ispred palače. G. Chieregi projektirao je nadogradnju kata koncem XIX. stoljeća, kada se za to ukazala potreba zbog smještaja Hrvatske gimnazije.

Središte Sušaka

Ukoliko ste se odlučili krenuti na Trsat, nastavljate šetnjom preko mosta. Prije uspona na Trsat možete razgledati središte Sušaka položeno uz lijevu obalu Rječine. Na tzv. Delti, prostoru između starog i novog korita Rječine, danas dominira Matkovićev Spomenik oslobođenju, podignut nakon Drugog svjetskog rata. Ovdje se između dva svjetska rata protezala granica između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije (u sklopu koje se tada nalazila Hrvatska). Uz novo korito Rječine regulirano polovinom XIX. stoljeća prostire se središte Sušaka s reprezentativnim palačama Gradske štedionice (F. Matijasić), Prve hrvatske štedionice (A. Freudenreich) i Hotela Kontinetal (M. Glavan). Titov trg ispred hotela punom širinom premošćujući Rječinu simbolizira ujedinjenje gradova ostvareno nakon Drugog svjetskog rata. Na trgu se nalazi i suvremena reminiscencija na nekadašnju baroknu kapelu Sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika mostova, čijom se sredinom protezala međudržavna granica. Prislonjen uz ogradu nad rijekom prolaznike ovdje motri kip Janka Polića Kamova, hrvatskog avangardnog književnika s početka XX. stoljeća (autor:Zvonimir Kamenar). Iza niza zgrada na obalnom Kačićevom šetalištu nastavlja se ne manje reprezentativna historicistička arhitektura središta Sušaka, čiji naziv Brajdica podsjeća na franjevačke vinograde koji su se sve do u poodmaklo XIX. stoljeće ovdje prostirali.

Trsat

U sjeverozapadnom uglu Titovog trga (pokraj nekadašnje Prve hrvatske štedionice) nalazi se barokna kapelica s reljefom Bogorodice s djetetom na pročelju. Ova prohodna kapela poput malog slavoluka naglašava polazište Trsatskih stuba koje vode prema glasovitom hodočasničkom središtu, franjevačkom samostanu na Trsatu. Stube je 1531. godine dao izgraditi hrvatski vojskovođa Petar Kružić a kroz stoljeća su se neprekidno dograđivale (danas ih ima više od pet stotina) i opremale zavjetnim kapelicama. Ukoliko niste u dobroj kondiciji, do Trsata, te najatraktivnije turističke destinacije možete i gradskom autobusnom linijom broj 1 no svakako vam je za to potrebno izdvojiti barem nekoliko sati. Postanak franjevačkog samostana vezan je uz legendarni prijenos doma sv. Obitelji iz Svete zemlje u Europu. Trsat je tako poslužio kao međustanica između Nazareta kao ishodišta i Loreta kao konačne destinacije. Kućica se ovdje prema legendi zadržala od 1291. do 1294. godine. Legenda ima sasvim čvrsto uporište u tranzitnoj ulozi naših krajeva u vrijeme križarskih vojni. Crkva i samostan predstavljaju skladni splet gotičko-renesansno-barokno-bidermajerskih graditeljskih faza. Uz raskošni inventar neobične dvobrodne crkvene unutrašnjosti, ljepotom se ističu oba klaustra i ljetna blagovaonica s velikim manirističkim platnom S. Schöna i djelima baroknog slikara C. Tasce. Bogatstvo samostanske riznice svjedoči o popularnosti svetišta Gospe Trsatske, koje su najizdašnije darivali Frankopani a kasnije brojna druga hrvatska ali i kranjska vlastela, te članovi vladarske kuće Habsburg. Sve zasjenjuje gotički poliptih sa središnjim prikazom Bogorodice s djetetom. Tu je i galerija slika koja se nadopunjuje novim donacijama. U kapeli Zavjetnih darova među množinom slikovitih pučkih prikaza čuda Majke Božje Trsatske ističe se gotička skulptura Gospe Slunjske.
Nasuprot samostana nalazi se Hrvatska čitaonica na Trsatu koju je u historicističkom stilu koncem XIX. stoljeća projektirao domaći graditelj M. Glavan: Zanimljivo je da je ovo domoljubno središte bilo ustrojeno kao dioničko društvo. Šetnjom slikovitim pučkim središtem Trsata prema zapadu dolazite do tzv. Trsatske gradine, nekadašnjeg frankopanskog kaštela. Srednjovjekovni kaštel vjerojatno je podignut nad ostacima rimske stražarnice i kasnoantičkog zbjega. Kaštel je u prvoj polovini XIX. stoljeća za svoje posljednje počivalište odabrao i u romantičnom klasicističko-bidermajerskom duhu obnovio austrijski vojskovođa i grof Laval Nugent, koji je podrijetlom bio iz Irske. Podno kaštela nalazi se drevna, višekratno pregrađivana crkva Sv. Jurja, koja je niz stoljeća bila župna crkva Trsata. S kaštela se prostire pogled na Kvarnerski zaljev, dijelove središta Rijeke, Kalvariju, Kozalu, kanjon Rječine i središte Sušaka položeno uz Rječinu. Kada se umorite, na Trsatu možete, oponašajući lokalne običaje, popiti ritualni espresso. Riječanima je Trsat oaza u kojoj pronalaze sve ono što je njihov grad izgubio u nekoliko etapa arhitektonske monumentalizacije XIX. i XX. stoljeća.

Još jedna prilika za upoznavanje Sušaka

Ukoliko niste prešli preko mosta i produžili za Trsat, produžite obalom Mrtvog kanala do Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca. S ove točke (koja Vam je označena na našoj karti) možete prije nego li započnete povratak prema zapadu sagledati konture Sušaka, danas sastavnog dijela Rijeke a nekad zasebnog grada koji se naglo počeo razvijati od zadnje četvrtine XIX. stoljeća. Njegovo je središte i danas položeno na obali uz lijevu stranu ušća Rječine (vidjeti podnaslov-Središte Sušaka). Iz drugog plana dominira neboder Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku (HKD), značajnog ostvarenja hrvatske škole moderne arhitekture, nastalog u razdoblju pred Drugi svjetski rat. Prestižno zdanje trebalo je igrati bitnu ulogu u antagonizmu dvaju gradova tridesetih godina XX. stoljeća. Prvobitni avangardni projekt tragično preminulog mladog arhitekta J. Pičmana preradio je A. Albini. Neboder se uzdiže iznad Strossmayerove ulice, glavne sušačke prometne arterije. Najraskošnije kuće u ovoj ulici na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. dao je izgraditi industrijalac Đuro Ružić, taj otac modernog Sušaka. Ulicu zaključuje Piramida, spomenik dvjema cestama, Karolini koju je u prvoj polovini XVIII. stoljeća dao izgraditi austrijski car Karlo VI. i Doroteji, odvojku koji je u prvoj polovini XIX. stoljeća spojio grad s novoizgrađenim lazaretom u zaljevu Martinšćica. Do Piramide možete doći ako prijeđete most i preko Titovog trga produžite Strossmayerovom ulicom. Zavojiti Bulevard koji, penjući se prema Trsatu, započinje pokraj Sušačkog nebodera druga je bitna komunikacija današnjeg Sušaka. Njime dominira impozantni volumen Velike gimnazije izgrađene koncem XIX. stoljeća. Projektirali su je specijalizirani njemački arhitekti Ludwig i Hülssner. Hrvatska gimnazija je, preselivši u doba kasne Austro-Ugarske iz Rijeke na obližnji Sušak, simbolizirala domišljati način otpora mađarizaciji i talijanizaciji tadašnjih autonomnih hrvatskih prosvjetnih vlasti. Ispod nje je dvadesetih godina XX. stoljeća izgrađena sušačka Gradska vijećnica, (J. Denzler), danas sjedište Rektorata Riječkog sveučilišta. U panorami se ističe i nedavno obnovljena secesijska zgrada “Šumarije” čiji su autori mađarski arhitekti L. Lechner-Kismarti i G. Fabian. Zakriven je nažalost nekadašnji Vidikovac sušačkog vodovoda, izgrađen pred Prvi svjetski rat. Za pješački je razgled Bulevard pogodan isključivo ukoliko Vam ne nedostaje vremena i snage za prilično strmi uspon. Započinjući ispod spomenute Piramide na kraju Strossmayerove ulice, uz more je položena elitna sušačka četvrt Pećine. Izrazito ladanjski ugođaj ovdje je ostvaren mudrim urbanističkim planom provođenim na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Samostojeće vile, nekadanji pansioni i kupališni hoteli smješteni su u velikim, parkovno uređenim okućnicama nad hridinastom obalom, mjestimično isprekidanom plažama. Stoga je ovdje, bez šale, za razgled najpogodniji brod. U malom parku na kraju Pećina i područja grada Rijeke nalazi se Lanterna prijateljstva, poklon grada Kawasakija građanima Rijeke.

 

najdrazigrade @ 19:27 |Isključeno | Komentari: 0

Stara vrata Rimski luk


“Stara vrata” ili tzv. Rimski luk nisu nikakav trijumfalni slavoluk kako se nekad mislilo, već reprezentativni portal glavnog ulaza u Pretorij, vojnu komandu iz razdoblja kasne antike.

najdrazigrade @ 19:25 |Isključeno | Komentari: 0

Ostaci kasnoantičkog kastruma


Začelje crkve nalazi se na rubu pravokutnika, čije stranice u dužini od tridesetak metara svaka, zauzimaju značajnu površinu Starog grada. Na ovom se prostoru u vrijeme kasne antike prostirao kasnoantički kastrum tzv. Pretorij Alpske klauzure, vojna komanda posade zadužene za nadzor, održavanje i obranu fortifikacijskog sustava, koji je pružajući se iz Rijeke, tj. antičke Tarsatice prema sjeveru, branio unutarnje područje Rimskog Carstva. Ziđe Pretorija u znatnoj je visini sačuvano u ruševnim kućama koje su kasnijih stoljeća na njemu podizane, slijedeći njegovu zatvorenu strukturu. Lako ga je prepoznati po naizmjeničnom redanju priklesanog kamena-lomljenca i izravnavajućih redova rimske opeke. Na otvorenom je ovaj opus mixtum najbolje vidljiv upravo ispod začelja crkvice Sv. Sebastijana i na sjevernom pročelju zgrada izraslih nad Pretorijem.

najdrazigrade @ 19:24 |Isključeno | Komentari: 0

Crkva sv.Sebastijana


Ukoliko se ne odlučimo za višesatni bijeg u kontemplaciju Kalvarije i groblja Kozala, krenuvši od glavnog pročelja katedrale Sv. Vida prema zapadu dolazimo do crkvice Sv. Sebastijana, zaštitnika od kuge. Natpis na nadvratniku skladnog visokorenesansnog portala otkriva nam 1562. kao godinu fundacije i gastalda Ivana Dotića kao utemeljitelja. Indicije pak upozoravaju na znatniju starost kultnog mjesta. U riječkom Starom gradu postojale su mnoge slične crkvice a propale su gašenjem srednjovjekovnih bratovština koje su ih uzdržavale.

najdrazigrade @ 19:23 |Isključeno | Komentari: 0

Sudbena palača


Staza podno Arhiva vodi nas u Ulicu žrtava fašizma koja se pruža uzduž sjevernog ruba Starog grada. Cjelokupni postojeći urbanističko-arhitektonski sklop pretežno secesijskog ugođaja nastao je početkom XX. stoljeća, po rušenju feudalnog kaštela koji se nalazio na mjestu Sudbene palače. Palaču je projektirao budimpeštanski arhitekt G. Czigler a podzid sa suprotne strane ulice istaknuti domaći secesijski arhitekt G. Rubinich. Ziđe i podziđe građeno monumentalnom rustikom, mjestimično čak sa stiliziranim “topovskim otvorima”, impozantno je i tužno podsjećanje na fortifikacije koje su zbrisane ovim zahvatom.

najdrazigrade @ 19:21 |Isključeno | Komentari: 0

Crkva sv.Vida
Kalvarija
Kozala



Kroz povijesna sjeverna gradska vrata ispod zvonika nekad isusovačke a sada katedralne Crkve sv. Vida ponovno ulazite u Stari grad. Za mjesto gradnje Crkve sv. Vida odabrano je povišeno mjesto usred u to vrijeme gustog urbanog tkiva. Ondje se nalazila crkvica istoimenog titulara, patrona grada. Isusovci su u svojim protureformatorskim težnjama prvenstveno odlučili iskoristiti kult Čudotvornog raspela iz ove crkvice, za koje je prema tradiciji, prokrvarilo kada se stanoviti Petar Lončarić, u bijesu zbog gubitka na kocki, na njega nabacio kamenom. Investiciju je darivanjem svojih posjeda uokolo Rijeke omogućila grofica Ursula von Thanhausen. Gradnja nove crkve započeta je 1638. godine prema projektu isusovačkog arhitekta G. Brianija. Kao uzor je između ostalih poslužila i venecijanska crkva Santa Maria della Salute. Investicija je prelazila moći lokalne sredine pa je s prekidima potrajala čitavo stoljeće a sudeći prema površinama pročelja koje nikad nisu prekrite kamenom nikad nije ni dovršena. Do bitne izmjene projekta dolazi 1725. godine kada graditelj B. Martinuzzi crkvi pridodaje galeriju. Anegdota govori da je do toga došlo jer investitori nisu htjeli da se tijekom liturgije redovnički novicijat miješa s pukom, osobito riječkim djevojkama. Unitrašnjost crkve pravi je barokni “Gesamtkunstwerk”, jedinstvo stila koje ponajviše “remeti” ranogotičko raspelo, ukomponirano u središtu glavnog oltara. Autori bujne mramorne barokne plastike interijera majstori su P. Lazzarini, A. Michelazzi i L. Pacassi. Crkva predstavlja tek preostatak isusovačkog sklopa koji je još obuhvaćao seminar i kolegij a porušen je u razdoblju između dva svjetska rata. Portal kolegija sačuvan je preseljenjem na zgradu kanonike pokraj Sv. Vida. Uz glavni portal Crkve sv. Vida Riječani su uzidali topovsku kuglu uz šaljivi natpis na latinskom:

ISTA DABAT GALLOS PVLSVRA HINC ANGLIA POMA

On u prijevodu glasi: “Ovo voće poslala je Engleska kada je odavde htjela istjerati Gale.” Natpis je svjedočanstvo epizode napoleonskih ratova koja se u Rijeci odigrala 1813. godine. Kako je natpis kronogram, ovu ćete godinu dobiti čitajući veća slova kao rimske brojeve. Uz prethodnu najavu upravi katedrale može se posjetiti stalna izložba isusovačke baštine koja je postavljena na galeriji ove jedine barokne rotonde monumentalnih proporcija izgrađene na tlu Hrvatske.

Kalvarija-Kozala

Kao prijedlog alternativnog izleta za one izdržljivije, koji uz to imaju i barem nekoliko slobodnih sati na raspolaganju, valja spomenuti Uspon Kalvarije. Njegovo je ishodište lako prepoznati kao puteljak koji sjeverno od katedrale proizlazi iz spomenute Ul. žrtava fašizma, pružajući se dalje prema sjeveru. U hodu ćete nailaziti na ostatke baroknih kapelica Križnog puta. Ambijentalni ugođaj nadopunjuju preostaci opločenja od granitnih kocaka i rustično klesanih skalinada. Ukoliko pak zavirite preko dvorišnih ograda zapazit ćete nekoliko lijepih primjera ljetnikovaca izgrađenih na padini brijega Kalvarije na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Sam vrh Kalvarije devastiran je izgradnjom nebodera, te su preostali tek dijelovi kamene plastike koja se prvotno ovdje nalazila. Osim karakteristične realizacije u duhu protureformacije, katoličke obnove, riječka Kalvarija je predstavljala i isusovački odgovor na znatno raniji hodočasnički magnet franjevačkog svetišta na Trsatu i njemu pripadajućih Trsatskih stuba. Najizdržljiviji koji dospiju do vrha, podno nebodera mogu razgledati i konzervirane preostatke djelića liburnijskog limesa, obrambenog sustava koji je u kasnoj antici izgrađen radi obrane unutarnjeg dijela Rimskog Carstva a pružao se, zatvarajući strateške komunikacije, od Rijeke (Tarsatice) prema sjeveru. Od vrha Kalvarije hodom se lako stiže do groblja Kozala a kao orijentir mogu poslužiti stroge konture Votivnog hrama (simbolika katafalka i svijeće) najznačajnije arhitektonske realizacije sakralnog zdanja koja se Rijeci dogodila u XX. stoljeću. Autor ove modernističke arhitekture koja spretno koketira s pročišćenim elementima gotike, riječki je arhitekt razdoblja između dva svjetska rata B. Angheben. Na groblju se posebno ističe arhitektura i skulptura vrlo raznoliko koncipiranih historicističkih i secesijskih mauzoleja riječkih uglednika s kraja XIX. i početka XX. stoljeća.

 

najdrazigrade @ 19:21 |Isključeno | Komentari: 0

Prirodoslovni muzej


Nešto dalje prema sjeveroistoku, u vili nad Šetalištem Vladimira Nazora nalazi se Prirodoslovni muzej (Lorenzov prolaz 1). Tradiciju bilježi iz 1876. god. kada je prirodoslovac dr. Josef Roman Lorenz izradio koncept njegovog djelovanja, usmjerivši ga prema geologiji i istraživanjima mora. Iako su dijelovi postava i zbirki općeg karaktera, ovaj muzej kao jedina takva regionalna institucija, prvenstveno skrbi o prirodnoj baštini Gorskog kotara, Istre i Kvarnera. U stalnom se postavu ističu prikazi geološke prošlosti Jadrana, morskih pasa i raža te riba koštunjača. Njegove dijelove prati scenografija i multimedijalna prezentacija. Ihtiološka zbirka sadrži neke iznimno rijetke a malakološka zaštićene vrste. U paleontološkoj zbirci ističu se makrofosili eocena.
U perivoju ispod Prirodoslovnog muzeja nalazi se zgrada u kojoj je smještena uprava i dio fondova Državni arhiv u Rijeci. Arhiv prikuplja, čuva, sistematizira, istražuje i prezentira pisanu građu za povijest regije. Na mjestu palače Arhiva prvotno se nalazila manja vila koja je često mijenjala vlasništvo. Nakon niza riječkih plemićkih obitelji, britanskog konzula i riječkog gradonačelnika zgradu je kupio austrijski nadvojvoda Josip, brat cara Franje Josipa I. U zavadi s dvorom, koji ga je prisilio na odlazak u Ugarsku, Josip za mjesto boravišta lukavo odabire Rijeku, tada pod direktnom ugarskom upravom a u neposrednoj blizini Opatije, zimovališta bečkog dvora. Zamašna rekonstrukcija palače prozvane Vila Giuseppe bila je dovršena 1895. godine, pod vodstvom arhitekta R. Culottija. Pročelja i reprezentativni prostori unutrašnjosti urešeni su kasnohistoricističkim ornamentalnim repertoarom. Uokolo palače nadvojvoda zasniva romantični perivoj engleskog tipa s glasovitim botaničkim vrtom koji je nadilazio svojeg poznatijeg opatijskog konkurenta. Današnji Park Nikole Hosta predstavlja otužne ostatke ostataka nekad sjajnog kompleksa.

 

najdrazigrade @ 19:19 |Isključeno | Komentari: 0

Muzej grada Rijeke


Arkatura lapidarija povezuje zgradu Pomorskog i povijesnog muzeja s onom susjednog Muzeja grada. Ova mlada institucija, proizišla iz nekadašnjeg Muzeja narodne revolucije, svoje mjesto pronalazi organiziranjem izložbi koje problematiziraju raznovrsne teme iz povijesti i sadašnjosti grada. Posljednjih se godina postojeći fundus intenzivno obogaćuje otkupom. Muzejsku zgradu “mondrianovskog” pročelja, otvorenu 1976. godine, projektirao je istaknuti hrvatski arhitekt N. Šegvić.

najdrazigrade @ 19:16 |Isključeno | Komentari: 0

Guvernerova palača
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja



Napuštajući ulicu Dolac skalinadom koja polazi od obličjima novog no tradicijom vrlo starog Hotela Bonavia uspinjete se prema nekadašnjoj Guvernerovoj palači. S desne se strane na Vašem putu nižu kuće građene na zapadnom obodu srednjovjekovnih i antičkih gradskih zidina. Rezidenciju iz koje je namjesnik Ugarske krune sv. Stjepana vladao Rijekom u duhu je visokog historicizma projektirao budimpeštanski arhitekt A. Haussmann. Sve je bilo sračunato na pompoznost u funkciji gubernijskog protokola, kako vanjština s monumentalnim kamenim pročeljem (u opreci sa skromnijim sporednim fasadama), tako i dijelovi unutrašnjost, atrij, saloni i Mramorna dvorana. Palača je kao stvarno i simbolično sjedište državne uprave imala burnu prošlost. Neposredno nakon Prvog svjetskog rata bila je poprište sukoba talijanskih aneksionista (ardita) koje je predvodio pjesnik Gabriele D’Annunzio s pristalicama opcija riječke nezavisnosti i priključenja Državi Slovenaca, Hrvata i Srba. U palači je danas smješten Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja. Pomorski, kulturnopovijesni, arheološki i etnološki odjel čuvaju brojne zbirke pretežito regionalnog karaktera, dijelom predstavljene putem postojećeg postava i zasebnih kataloga. Dio sadašnjeg postava ambijentalnog je karaktera te prikazuje izgled salona u doba funkcioniranja Guvernerove palače. U parku ispred muzeja nalaze se cijevi za lansiranje torpeda koje nas podsjećaju da je ovo oružje zamišljeno (Hrvat Ivan Lupis), razvijeno, prvi put isprobano a zatim i niz desetljeća proizvođeno u Rijeci.
 


najdrazigrade @ 19:14 |Isključeno | Komentari: 0

Sveučilišna knjižnica (stalna izložba glagoljice)
Moderna galerija Rijeka
Muzej moderne i suvremene umjetnosti



Slijedeći “Turističku magistralu” preko Trga Republike izlazite iz Starog grada. Trgom sa zapadne strane dominira zgrada nekadašnje Škole za djevojčice koju je u neorenesansnom slogu 1887. godine projektirao arhitekt G. Zammattio. U zgradu se ulazi sa sjeverne strane iz ulice Dolac. Njezin najveći dio danas zauzima Sveučilišna biblioteka čiji je sastavni dio i stalna Izložba glagoljice, smještena na prvom katu. Prikazan je povijesni razvoj hrvatske varijante ovog pisma prilagođenog staroslavenskom jeziku i liturgiji. Težište je na pregledu brojnih regionalnih primjera s Kvarnera i iz Istre (gdje se pismo najdulje zadržalo u uporabi) predstavljenih kopijama kamenih epigrafskih spomenika, fresaka s glagoljskim grafitima, rukopisa, prvotisaka i drugih knjiga. U bogatom fondu Sveučilišne biblioteke, koja tradiciju crpi iz knjižnice isusovačkog kolegija i gimnazije (1627. god.), izdvajaju se pojedine zbirke poput “Fluminensije”, “Adriatice”, grafičke zbirke i zbirke rijetkosti s dvadesetak inkunabula. Na posljednjem katu zgrade smješten je Muzej moderne i suvremene umjetnosti (ex Moderna galerija). Uz dobar pregled riječkog, regionalnog i nacionalnog likovnog stvaralaštva XIX. i XX. stoljeća posjeduje i nekoliko antologijskih djela pionira hrvatske slikarske moderne. U izložbenoj djelatnosti ističu se Biennale mladih i Međunarodna izložba crteža dok je u novije vrijeme rad Muzeja bio zapažen po retrospektivnim izložbama i izložbeno-publicističkim projektom Arhitektura i urbanizam Rijeke 1845.-1945. godine.
Priliku treba iskoristiti za razgledanje ulice Dolac, tog poligona reprezentativne arhitekture historicizma. Palače Dolca podsjećaju na Roberta Whiteheada, jednog od najvećih riječkih poduzetnika tog razdoblja, suosnivača tvornice “Torpedo” (“Silurificio Whitehead”) i suizumitelja ovog oružja. Tzv. Venecijanska kuća (Dolac k. br. 7) bila je njegova rezidencija. Podsjećaju nas i na riječkog gradonačelnika Giovannija Ciottu, u čije se vrijeme, drugom polovicom XIX. stoljeća, Rijeka ubrzano urbanizira, prerastajući lokalne okvire. Kao sušta suprotnost neostilskim pročeljima Dolca, na kraju se ulice uzdiže protomodernistički kubus, nekadašnjeg “Teatra Fenice”(Dolac 13). Ovo zdanje avangardnog oblikovanja koje u sebi objedinjuje geometrijsku fazu secesije s idejama ranog futurizma izgrađeno je 1913. godine kao prvo armiranobetonsko kazalište u Europi. Njegovi autori bili su T. Träxler, đak glasovite Wagnerove škole i riječki graditelj E. Celligoi.

najdrazigrade @ 19:12 |Isključeno | Komentari: 0

Palača Municipija
Stendardac, stup za gradsku zastavu
Dominikanski samostan



Turistički ophod Rijeke tradicionalno započinje na Trgu Riječke rezolucije, u jugozapadnom uglu riječkog Starog grada. Trgom dominira barokno pročelje crkve nekad augustinskog a sada Dominikanskog samostana sv. Jeronima. Samostan utemeljen u XIV. stoljeću funkcionirao je kao zaklada feudalnih gospodara Rijeke a njegova crkva kao svetište i mauzolej riječkog plemstva. Iako je značajne mijene doživio u nekoliko kasnobaroknih obnova, od kojih se najznatnija pripisuje udomaćenom riječkom graditelju A. Vernedi, na njegovoj se vanjštini i pogotovo u unutrašnjosti još raspoznaju elementi ranijih, osobito kasnogotičkih graditeljskih faza. Ističu se poligonalno svetište, kapele presvođene križnorebrastim svodovima i dvokatni klaustar koji čeka restauraciju kako bi zasjao u punom sjaju. Prior samostana koncem XVI. stoljeća bio je glasoviti kartograf I. Klobučarić. Od inventara crkve ističe se glavni oltar skulptora A. Michelazzija. U središtu barokne oltarne pale prikazana je veduta Rijeke. U klaustru su poredane nadgrobne ploče feudalnih kapetana Rijeke, namjesnika koji su u ime zemaljskih gospodara upravljali Rijekom. Augustinski samostan prestaje radom ukinućem reda, ediktom cara Josipa II. U novije je vrijeme ponovno uspostavljen kao sijelo dominikanaca ali na znatno reduciranom prostoru. Veći dio zgrada sjevernog i zapadnog krila samostana riječka je općina u prvoj polovici XIX. stoljeća iskoristila za novo sjedište svoje uprave. Najznačajniji zahvat rekonstrukcije i nadogradnje proveden je u drugoj polovici XIX. stoljeća prema projektu F. Bazariga, koji je pročelja tadanjeg sjedišta gradske uprave, Municipija, uresio u neoklasicističkom duhu. Sukladno tradiciji utemeljenoj u ne tako davnom XIX. stoljeću, na trgu je prema projektu arhitekta I. Emilija na visokoj bazi postavljen stup za gradsku zastavu, s početka XVI. stoljeća. On se izvorno vjerojatno nalazio ispred najstarije poznate gradske vijećnice na današnjem Koblerovom trgu. Na stupu potražite u reljefu prikazan lik sv. Vida, zaštitnika grada. Prikazan je kao mladić u odjeći patricija. U desnici svetac drži palmu, atribut mučeništva a u ljevici model grada Rijeke.

najdrazigrade @ 19:09 |Isključeno | Komentari: 0
STARE SLIKE GRADA RIJEKE

Bombardiranje Rijeke 1945. godine


Zgrada na mjestu gdje je danas hotel Bonavia


Gradnja hotela Bonavia


Benzinska na Žabici


Krešimirova ulica (blizu pošte 2)


Dučan (?) Partizan - lokacija trenutno nepoznata, ako netko zna neka javi na
mail@braneweb.net



Riva


Riječka banka


Snijeg u Rijeci početkom 80-ih.


Panorama grada


Sušak - granica


Žurkovo


Uvala Martinšćica (danas je tu brodogradilište 'V. Lenac')


Uvala Martinšćica


Zamet - Danas se tu nalazi oštarija 'Žamarić'


Ulica Fiumara - Tovar s pružnim kolima (P. Grabovac)


Na rivi ispred zgrade općine - Buba nema problema s parkingom (P. Grabovac)


Beogradski trg (danas Jelačićev) - Početkom 50-tih ovako se pralo ulice (P. Grabovac)


Fiumara


Guvernerova palača 1


Guvernerova palača 2


Jadranski trg


Korzo 1


Korzo 2


Kozala


Gradsko kupalište Jadran


Mlaka


Piazza Elisabetta (Jadranski trg)


Titov trg


Centar grada


Žabica (Kapucinska crkva desno)


Stari grad


Adamićev gat


Adamićev gat 2


Ispred 'Slavice'


Bulevard


Canale della Fiumara (Mrtvi kanal)


Canale della Fiumara (Mrtvi kanal) - druga strana


Corsia Deark - Današnja Krešimirova ulica na Mlaki (slikano 1909.g.)


Fiume


Canale della fiumara (Mrtvi kanal) - granica između Italije i Jugoslavije


Fiume Corso (Riječki Korzo)


Fiume - Sušak granica 1924. godine


Riječka ura


Industrijska ulica 1913. godine


Rijeka za vrijeme Austro-Ugarske


Rijeka za vrijeme A-U


Hotel Kontinental


Teatro Verdi - danas HNK Ivan pl. Zajc


Na ovom mjestu danas je zgrada socijalnog


Korzo i riječka ura


Ulaz u Robnu kuću Ri


Robna kuća Ri


Tvornica papira


Unutrašnjost tvornice papira


Harterske škale


Telefonski centar Kozala


Tvornica papira, Kula na Trsatu...


Ista slika kao ova iznad samo nekoliko godina ranije


Zgrada priprema celuloze


Rijeka 1838. godine













 




najdrazigrade @ 12:43 |Isključeno | Komentari: 0
VODIČ KROZ GRAD
Najbolje je vodič započeti kratkim opisom grada u kojemu ćete živjeti i studirati narednih godina. Ovaj dio vodiča prvenstveno je namijenjen brucošima koji dolaze iz drugih gradova, budući da „domaći“ sve što u ovom dijelu slijedi već znaju.

Za sve geografske i demografske podatke guglajte ili posjetite wikipediju, tamo sve piše da ne trošimo monitor uzalud. Rijeka je najveća luka u državi i, kao takva, grad orijentiran industriji. Puno je tu tvornica, hala, brodogradilišta i ostalih industrijskih objekata. Jedan od takvih je i bivša tvornica papira Hartera, u kojoj se već tri godine održava rock festival nazvan, naravno, Hartera . Rock je također jedna od karakteristika ovog grada. Pasi, Paraf, Let 3, Laufer, Urban & 4 ili En-Face od starijih te One Piece Puzzle, My Buddy Moose, Hesus Attor ili Father – sve su to riječki bendovi. Ako volite rock, Rijeka je pravi grad za vas, a www.ri-rock.com, www.rirock.net i www.tockakom.com stranice koje obavezno morate pogledati.

Kao lučki grad, Rijeka je uvijek bila mjesto u kojemu su se stapale različite kulture, što je dovelo do toga da je Rijeka danas jedna vrlo liberalna sredina u kojoj se svatko može osjećati ugodno. Grad obiluje i mnogobrojnim i raznovrsnim kulturnim događanjima tako da je lako pronaći nešto za svačiji ukus. Svake godine održavaju se različite manifestacije poput Dana frankofonije, Festivala malih scena, Revije lutkarskih kazališta i mnoge druge. Isto tako, savjetujemo filmofilima da prate zadnje stranice riječkog Novog lista jer se tu i tamo u HKD-u na Sušaku održavaju zanimljive projekcije i predstave. Što se tiče predstava u riječkom HNK, raspitajte se na na šalteru za prodaju karata (ulica desno od ulaza u HNK) oko studentskih popusta i povlastica koji se mogu ostvariti. Za Rijeku su vrlo karakteristični i starosjedioci, Fiumani, stoga se nemojte čuditi ako u busu uočite umirovljenike koji pričaju na talijanskom. No, oprez, umirovljenici su žilaviji nego što možda mislite – borba za ulazak u autobus je često nemilosrdna. S vremenom ćete skužiti o čemu pričamo (ne, nismo samo zlobni!).

Iako to možda i ne biste očekivali od jednoga od najvećih gradova u državi, Rijeka je prepuna zelenih površina, mnogo je drveća koje u ova sparna vremena (ovaj tekst je pisan usred kolovoza – i još uvijek je vruće) nudi toliko potreban hlad i mnogo parkova u samom centru grada (Spirit, ispred HNK, na Delti, pored Guvernerove palače ili Prirodoslovnog muzeja, na Mlaci…). Parkovi su preko dana uglavnom naseljeni starijom populacijom, ali se noću i vikendima pretvaraju u nezaobilazna mjesta za zagrijavanje prije ludih izlazaka. Osim parkova, takva su mjesta primjerice Kont – šetalište ispred hotela Continental i Delta, parkiralište preko puta Konta. Na Kontu će u svako doba dana biti ljudi, no za razliku od ostalih mjesta, tu ćete većinom naići na mlađu ekipu, s neizostavnom pivom u ruci. U svako doba dana.

Za grad su također karakteristični i uvijek pun Korzo, velika gužva na cestama radnim danom između tri i pet poslijepodne (probajte tada izbjegavati autobuse ili krenite ranije nego što ste mislili jer se putovanje uvijek oduži), neizostavni Riječki karneval" u veljači, čak tri fontane u užem centru grada, od kojih se samo jedna naziva „Fontanom“ (ona na Jelačićevom trgu). Nemojte se zbuniti ni ako vam netko ugovori sastanak kod Riječke banke – iako odavno ugašena i prodana, zamijenjena Erste bankom, ta će banka Riječanima uvijek biti jednostano –Riječkom.

Rijeka je i jedan od informatički naprednijih gradova u državi, ako ne i najnapredniji. Svi vlasnici laptopa koji podržavaju bežični prijenos podataka mogu besplatno surfati internetom u centru grada, a pokriveno je područje od Jadranskog do Jelačićevog trga, cijeli Korzo i cijela Riva. Kava u mnogobrojnim kafićima na Korzu je ovom uslugom itekako uljepšana. Ako biste umjesto kave ipak radije popili pivo na Kontu, bez brige – i tamo je dostupan bežični internet, također free of charge. Također, bežični internet dostupan je i na Trsatu, od Crkve do Dvorane Mladosti.

Ako ste više sportski tip i ne preferirate kavice, možete se pridružiti manifestaciji „Homo si teć“, još jednoj u nizu riječkih posebnosti. „Homo si teć“ je ulična utrka sportsko-humanitarnog karaktera koja se, u organizaciji Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, »Novog lista« i Riječkog sportskog saveza, održava svake godine krajem listopada, a tada trči cijela rijeka Riječana i njihovih gostiju. Pridružite se i vi!

Eto, to bi bio kratak opis grada u kojemu ćete studirati. Nekome se možda neće sviđati grad, nekome će možda smetati kiša koja ovdje često pada, netko možda neće biti oduševljen kad mu bura rashladi kosti. Ali, sve u svemu, nije loše studirati u Rijeci. Naravno, ima ovaj grad i svojih lošijih strana. Ali, te neka otkriva svatko za sebe. I, za kraj, važna napomena ljubiteljima biciklizma: zaboravite na bicikl! Ovaj je grad, uz to što je vrlo dugačak, pun uzbrdica, tako da vam bicikl i nije od neke koristi.

U svakom slučaju, dobrodošli!

najdrazigrade @ 01:10 |Isključeno | Komentari: 0

Armada Rijeka
Armada Armada, riječka navijačka skupina nastala 1987. okupljanjem 30 tak mlađih navijača na terasi robne kuće Ri. Prvi transparent kojega je ova grupa istakla bio je na polufinalu nogometnog kupa tadašnje države, a ta riječka mlada subkulturna skupina predvodila je nekoliko tisuća navijača Rijeke i na finalu kupa u Beogradu. U prvo vrijeme grupa se zasniva na tadašnjim zapadnjačkim tredovima, svojevrsnim spojem talijanskog i engleskoga stila. Zbog svoje obilate uporabe pirotehnike, praćenja Rijeka na svim gostovanjima širom bivše države i čestim nasiliničkim ispadima, brzo je postala poznata u javnosti.

Početkom Domovinskog rata, dečki iz Armade među prvima odlaze na sva ratišta Hrvatske, od kamo se dio njih nikada nije vratio. U međuvremnu mlađe generacije adolescenata preuzima glavnu riječ na zapadnoj tribini Kantride, i pokušava uz tradiciju Armade, uvesti neke nove vidove navijanja. To se je prvenstveno očitovalo u organizaciji djelovanja svih djelatnosti kroz klub navijača od 1995.; organizaciju gostovanja, vlasitog marketinga, koreografija, izrade rekvizita, pirotehnike. Armada postaje avangardom navijačke scene u Hrvata, uvođenjem nekih novih trendova i stila podrške Rijeke.

Unatoč lošim izdanjima Rijeke u 90', Armada ne smanjenim žarom podržava svoj klub, kako doma tako i na strani. Nakon izgubljene borbe za finale kupa 94', tragedije 99' u prvenstvu, konačno 2005. nakon 18. godina svojeg postojanja Armada, za punoljetnost dobiva razlog pravog slavlja-svoj prvi trofej.

Grb
Armada

Godina osnutka: 1987
Adresa: Strossmayerova 25, Rijeka
Telefon: 051/377-099
Email: webmaster@armada-rijeka.hr
Web stranica: www.armada-rijeka.hr



Povijest
Pisati o povijesti riječke navijačke skupine "Armada" bilo bi krajnje sebično a da se ne spomenu njezini davni začeci, vrijeme kada su naši roditelji bilo ono što smo mi danas. Davne 1958.g. NK "Rijeka" izborila je ulazak u tadašnju prvu saveznu ligu, kada je na željezničkom kolodvoru igrače Rijeke dočekalo mnoštvo navijača, o čemu svjedoči izvještaj sportskog novinara lista "La voce del popolo" objavljena u listu NK "Rijeka" iz 1976.g. "Sjećam se da je masa, dva sata prije ispunila željezničku stanicu, u očekivanju "svoje" Rijeke. Ljudi sa zastavama i transparentima u čast "Rijeke". Pjevalo se i čekalo sa sve većom nestrpljivošću. Kada je Rijeka stigla, nastao je opći juriš. Igrači, trener Ognjanon, maser Otmarich i ostali pratioci podignuti su na ramena navijača i trijumfalno nošeni ulicama centra grada." Takve primjere nalazimo u cijeloj povijesti navijanja u Rijeci.

Starije generacije pamte odlazak 8000 Riječana u Beograd, na završnicu kupa protiv "Nk Trepče" 1978.g., kao što je to bio i slučaj godinu dana kasnije protiv "Partizana". Istih godina na Kantridi, navija se na ispunjenim tribinama i stijenama protiv Wreyama, Beverena, Lokomotive. Pamte se odlasci "najvjernijih" u Torino, Madrid, Valladolid i Liege.
Sve je to bio uvod u stvaranje "Armade". Moderni zapadnjački navijački trendovi zahvatili su i naš grad. Tridesetak mladića svakodnevno se je okupljala na terasi robne kuće Ri i jedan od njih (Edi Rauhar) daje ime preodređeno za uspjeh – Armada. Naime, te 1987.g. slavila se je godišnjica osnutka srednjevjekovne španjolske flote, koju je kralj Filip nazvao "Armada". Iste godine pojavljuje se prvo službeno gostovanje "Armade", na polufinale kupa u Titograd, gdje odlazi stotinjak navijača i po prvi puta se pojavljuje transparent s natpisom "Armada". To gostovanje uz prolazak "Rijeke" u završnicu kupa obilježilo je i sukob s domaćim navijačima. Na finale kupa u Beograd odlazi vlak s 4000 navijača predvođeni "Armadom".

Navijanje je trajalo punih 90 minuta, i tada se prvi put u bivšoj Jugoslaviji ispaljuje raketa na suprotnu stranu. Sada već legendarna "krađa suca" Petrovića nije utjecala na to da se na dočeku igrača u rodni grad nađe dvadesetak tisuća ljudi. Slavilo se je i pjevalo kao da je Rijeka osvojila kup, a ostala je i legendarna pjesma: "Na Kantridi netko će da strada, Petroviću čeka te Armada!"

Iste godine idol riječkih navijača Nenad Gračan prelazi u "Hajduk", koji je na Kantridi dočekan transparentom s natpisom: "Neno ća te ni sram?". Tradicionalno rivalstvo "jadranskog derbija" preraslo je u mržnju između navijača "Rijeke" i "Hajduka", koje kasnije rezultira 1988.g. otvorenim sukobom dviju skupina na stadionu Kantrida, uz upotrebu signalnih raketa, baklji, probijanjem ograde i masovnim tučnjavama. "Armada" preuzima svoje geslo "SAMI PROTIV SVIH" i time postaje simbolom ovoga grada. Prve godine svojeg postojanja 1.studenog odigrana je i utakmica između "Rijeke" i zagrebačkog "Dinama", na kojoj je zabilježeno gorenje baklji kroz svih 90 minuta, susreta.

Spomenut ćemo i tučnjavu s navijačima "Dinama", kada je nekoliko istih završilo u moru zajedno s jednim automobilom zagrebačkih tablica, a napadnut je i televizijski kamion. U narednoj nogometnoj sezoni treba izdvojiti navijačke fešte protiv klubova velike četvorke, te gostovanje u Zagrebu. U Zagreb iz Rijeke kreće 5 autobusa, vlak sa dvjestotinjak navijača, a jedan autobus stiže direktno iz Kaća gdje su pratili RK "Zamet". To gostovanje zapamćeno je po "western" tučnjavi u jednom restoranu u Vukovoj Gorici, iz kojeg je letio juke-box, zbog dinamove himne, kao i po sprejom išaranom slonu iz zagrebačkog ZOO-a, koji je nosio natpis "Forza Fiume"...

Sezona 88/89 obilježena je velikim neredima, a "Armada" počinje biti uz Rijeku i na svim daljnjim gostovanjima. Utakmica između "Rijeke" i "Hajduka" prozvana je Yu Heysel, nakon krvavih tučnjava na stadionu, a ujedno je to bila i prekretnica i početak represija milicije na članove "Armade".

Početak devedesetih, točnije 1990.g. je jedna od naših najuspješnijih godina. Te godine je probuđen nacionalni indetitet "Armade", pojavljuju se prve hrvatske zastave bez zvijezde, u modi su bile crven-bijeli-plavi kape, spite-fire pilotske jakne, kao i šalovi "Armada HDZ". Zabilježeni su veliki neredi van stadiona Kantrida, prilikom utakmica sa "Partizanom" i "Crvenom zvezdom" iz Beograda. Jednom je jedan od vođa Grobara izjavio : " ...vjerujte da je to bila bitka na život i smrt, ko’ ratnici podzemlja, kada smo onda ostali živi, živjećemo..." Od gostovanja izdvajamo masovni odlazak u Ljubljanu i masovni fight s milicijom, od dolaska na željeznički kolodvor, u centru grada i na putu do stadiona na Bežigradu.

Tridesetak članova "Armade" , "posjetilo" je i Banjicu u Beogradu, gdje je "Rijeka" gostovala kod FK "Rad-a", ali nisu nikada stigli na utakmicu, zbog cjelodnevnih gradskih tučnjava. Iste godine 150 članova "Armade" odlazi u Beograd, okićeni šalovima "Armada HDZ", koji su im odmah oduzeti po ulasku u grad. "Armada" je te godine bila nazočna u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci, a u Zagreb, Ljubljanu i Osijek, išlo se je i prilikom gostovanja srpskih navijačkih skupina.

Nakon zadnje nogometne sezone odigrane u bivšoj Jugoslaviji, nikada nije bilo toliko nacionalnog naboja. Nakon proboja na Poljudu i paljenja jugoslavenske zastave, milicija je pretpostavljala da bi se slično moglo dogoditi i na Kantridi. Bojazni su bile opravdane. Nakon bacanja pedesetak baklji u teren, te kamenovanja milicije, "Armada" u skupinama napada istočni dio tribine stadiona, a navijači "Zvezde" spas su potražili ulaskom na travnjak. Tuča je nastavljena ispod prostorija uprave kluba, pri čemu je razbijeno viže prozora, milicijskih automobila i autobus.

Nasilje te godine ne jenjava. Na utakmici protiv "Hajduka", "Armada" isprovocirana s nekoliko baklji ubačenih u teren od strane "Torcide", kreće u proboj prema njima. Dvostruka ograda i jake snage specijalne policije uspjevaju spriječiti najgore. "Rijeka" je odigrala katastrofalno sezonu, tako da joj je prijetilo ispadanje iz 1. Savezne lige, o čemu je odlučivalo posljednje kolo na Kantridi protiv "Partizana". Iako se znalo da više neće biti yu lige, trebalo je obraniti hrvatsku čast, što je i učinjeno, pobjedom od 3-0.
1992.g. zavladalo je zatišje na svim stadionima, zbog Domovinskog rata. Gotovo svi stariji i pojedini mlađi članovi "Armade", dragovoljno odlaze na sva bojišta, što je ujedno označilo i smjenu generacija na "zapadu". U proljeće iste godine započinje prvo hrvatsko nogometno prvenstvo, a na utakmici protiv "Hajduka" proslavlja se prvih pet godina "Armade". Nakon drugog pogotka "Hajduka" provaljuje se u teren, nakratko se prekida utakmica, nasilje se nastavlja van stadiona. Na gostovanju u Puli i Zaprešiću, članovi "Armade" bili su izbačeni zbog isticanja transparenta "Rijeka-država". Nakon polufinalne utakmice hrvatskog kupa u Splitu, "Rijeka" je izborila svoje prvo finale u slobodnoj Hrvatskoj.

Prije same utakmice, grupa riječkih navijača demolirala je kiosk ispod Poljuda, a ubrzo dolazi i do kamenovanja s "Torcidom". Dvadesetak pripadnika "Armade" uspijeva tijekom utakmice izaći sa južne tribine, želeći se obračunati sa "Tovarima", koji su ih kasnije masovno napali kamenjem. "Armada" odlazi na finale kupa u Zagreb sa osamnaest autobusa, mnoštvom automobila i vlakom, sve ukupno oko 1200 navijača. Sukobi s policijom započeli su već u Delnicama, a nastavili se u Severinu na Kupi, do kulminacije ispod sjeverne tribine na Maksimiru. Privedeno je 78 članova "Armade", a tijekom same utakmice dolazi do otvorenog sukoba s policijom, gdje je policija izvukla deblji kraj.

Deset dana kasnije na uzvratnoj utakmici u Rijeci, atmosfera je dovedena do euforije. Grad je živio za tu utakmicu, odigranu na dan Sv. Vida, zaštitnika grada Rijeke. Zapad nikada puniji, veličanstveno navijanje, zapaljeno je 200-tinjak baklji, pojavljuju se velike zastave na motkama. Zbog sigurnosnih razloga, na taj dan, doveden je velik broj specijalne i temeljne policije iz čitave Hrvatske, a činjenica da je ispred Armadine tribine bilo tri kordona specijalaca, govori sama za sebe. Ta ista policija spriječava tisuću navijača Rijeke, da se direktno obračuna sa Bad Blue Boysima na travnjaku po završetku utakmice. Kada je policija pokušala izbaciti navijače sa terena, došlo je do masovne tučnjave , koja je nastavljena po cijelom gradu. Novine su kasnije pisale:"… Navijači "Rijeke" okrivljuju policajce za gotovo neviđenu tuču iza tribina.." Ozlijeđeno je pedesetak osoba, počinjena je velika materijalna šteta na automobilima i autobusima.

1995. g. započeo je ustroj kluba navijača, ali i jedna od najlošijih izdanja "Rijeke". Iako slaba izdanja "Rijeke" nisu privlačile gledateljstvo na tribine, "Armada" je organizirano pratila "bijele" na svim gostovanjima, a na "zapadu" redovno priređivala navijačke koreografija. Potvrda tome je izbor za grupu godine, prema mišljenju svih navijačkih skupina. 1997.g. "Armada" je dobila prve službene prostorije, čime je otvorena jedna nova stranica u životu naše skupine, koja je počela djelovati organizirano, po uzoru na vodeće europske navijačke skupine.

Ulazak gradskog rivala NK "Orijenta"sa Sušaka u prvu ligu, izazvalo je pravu invaziju "Armade" na Krimeju, kada je 500 naših članova krenulo ispred "Riječke banke" put Sušaka. Iako su izdanja "Rijeke" bila više nego očajna, "Armada" putuje u Osijek i Split posebnim vlakom, pod motom .. i kada dođu nevolje i kad nema nade, uvijek će vas voljeti članovi Armade..."

Proslava desete godišnjice "Armade", protekla je u još nezabilježenom spektaklu. U 60. minuti susreta sa NK "Zagrebom zapaljeno je na svim tribinama stadiona ukupno 300 baklji, a sama je utakmica u dogovoru sa organizatorom zaustavljena na par minuta.

Sezona 1998/99 ostala je zabilježena u našoj povijesti. Konačno je NK "Rijeka" zavladala vrhom tablice, i na taj način privukla mnoštvo navijača na Kantridu, ali i na ostale utakmice u gostima. Jednostavno grad je disao sa "Rijekom", a svakom novom pobjedom, želja da se osvoji prvenstvo postajala je sve jača. "Rijeku" se prati podjenako masovno protiv "Croatie" i "Hajduka", kao i primjera radi jednog "Zadra" kada je došlo 12.000 gledatelja. "Armada" je posebnim vlakom pratila "Rijeku" u Zagrebu, a predzadnje kolo, kada je "Rijeka" pobjeđuje "Hajduka" u Splitu. Na Poljudu je bilo oko 1000 riječkih navijača.

Sve nade i težnje da se na Kantridi pobjedi u posljednjem kolu "Osijek" i time osvoji prvenstvo, srušio je Zoran Krečak, suđenjem zaleđa i poništavanjem regularnog, pobjedonosnog zgoditka za "Rijeku". Takva atmosfera koja je vladala pred samu utakmicu, i tijekom iste, ne pamte generacije. Čitav stadion u plavo bijelom dekoritu, svi na nogama, od lože do posljednjeg mjesta, svi pjevaju, svi navijaju. Jednostavno rijetko viđeno, odnosno nešto što se može vidjeti samo u gradu na Rječini. Kobna odluka sudaca, pod utjecajem bivše vrha vlasti, nije utjecala na "Armadu", koja je shrvana, plačući sa igračima, bila dovoljno prisebna i nije nasiljem odgovorila na neviđenu sportsku nepravdu. Ipak,"Rijeka" je izborila nakon dugi niz godina, priliku da nastupi u europskim natjecanjima. Ždrijeb je izabrao "Partizan". Zbog političke situacije, "Armadi" nije bilo omogućeno bodriti "Rijeku" u Beogradu, ali je zato podrška na Kantridi bila dobro organizirana.

Uz puno barijaka, plavo-bijelih zastava niz stijene Kantride, i puni stadion, "Armada" nije stala navijati, niti kada smo gubili 0-3. Fanatična pjesma, u ritmu južnjačke (konfederacijske) borbene koračnice "…forza Rijeka…" nije stala punih 45. minuta drugog poluvremena.

U sezoni 1999/00 Rijeka se je zadržala u hrvatskom nogometnom vrhu. "Armada" je i tada, kao najorganiziranija grupa u Hrvatskoj, izvela mnoge koreografije, do sada neviđene u nas, kao npr. protiv "Hajduka" kada je čitav zapad bio prekriven ogromnom zastavom sa motivom panorame grada ili protiv "Dinama" pod nazivom "kvarnerske noći". Iste sezone, najmasovnije gostovanje bilo je Puli, kada je "Armada" prekinula utakmicu, ušavši na travnjak, izazvajući tuču sa redarima, a kasnije i napadom na domaće navijače. U Šibeniku, "Armada" se je isprovocirana, oduzimanjem hrvatske zastave od strane šibenskih navijača, sukobila sa istima i specijalnom policijom.

"Rijeka" je ponovno izborila nastup u Europi. Prvi protivnik joj je bila "La Valetta" sa Malte. Prva utakmica odigrana je u Rijeci, uz već uobičajenu bakljadu i zastavama ispunjenim zapadom. Na prvo europsko službeno gostovanje "Armade" sa "Rijekom", otišlo je 50 navijača, avionom charterom, zajedno sa igračima i upravom kluba. Dvije noći se pije i provodi po Malti, a treći dan malobrojna grupa, nadglašava malteške navijače, te biva nagrađena uvjerljivom pobjedom "Rijeke" od 5:4. Slijedeće europsko iskustvo riječke grupe, bio je odlazak u daleki Vigo, u Španjolsku. Na 4500 km dug put, otišlo je 70 navijača jednim autobusom. Iako umorni od skoro dvodnevnog putovanja, ekipa, odmah izlazi u noćni život, podižući atmosferu za utakmicu. Valja spomenuti da su lokalne novine pisale o "Armadi" kao opasnoj skupini, sklonoj neredima i alkoholu te upotrebi pirotehnike.

Cijeli dan uoči susreta, posebne snage policije pratile su "Armadu" po gradu, a kad su stigli autobusom pred stadion, jedan od vodećih ljudi "Celte" nije se mogao načuditi, da su riječki navijači prešli toliki put za svojom "Rijekom". Kao nagradu podijelio je 70 posebnih ulaznica uz sam travnjak. "Rijeka" se cijelu utakmicu branila, ali je uspjela ne primiti pogodak, što je bio više nego dovoljan povod da se još jače navija i pokaže Španjolcima tko su najvjerniji navijači u Europi. Ni strogi pretres pred ulazak na stadion, nije uspio spriječiti da na kraju utakmice "Armada" ne zapali par bengalki pred povratak u Rijeku. U uzvratnoj utakmici "Rijeka" nije prošla, ali "Armada" si je dala truda. Pripremljena je koreografija plavo-bijelim kartonima za svako sjedalo na stadionu, te dvije velike crne zastave zastave s motivom galije i grbom kluba.
Zadnja sezona je iza nas. Slaba izdanja kluba, pusta obećanja, otjerala je puno "sezonskih" navijača, ali nažalost i onih pravih. Ostaju samo najvjerniji. Svako gostovanje prati uvijek nekolicina mlađih članova, željnih dokazivanja i iskustva, iako su i organizirana brojna gostovanja i autobusima. U sukobu igrača, uprave i bivšeg trenera Nenada Gračana, "Armada" je podržala one prve, ali istodobno prisilila upravu da preda ostavke. Ogorčeni načinom i pristupu igri "Armada" je prekinula utakmicu sa Šibenikom, a u Čakovcu su napadnuti neki od, nazovimo ih igračima "Rijeke". Na četrnaestogodišnjici "Armade", djeljeno je vino i ribe, a na tribinama je upriličena bakljada.

Nova je sezona pred nama. Mi smo tu kao i uvijek, uz našu "Rijeku", srce smo ovoga grada i starosjedioci ispod sata na Kantridi. Povijest je iza nas, od sutra nastavljamo stvarati novu. Uvijek i sada vjerna riječka ARMADA!

Izvorni tekst: http://www.armada-rijeka.hr/

najdrazigrade @ 00:56 |Isključeno | Komentari: 0

Unione Sportiva Fiumana
(1926-1943)

"Campagneta" je bio naš nogometni teren. Gore iznad naše lijepe arene, sjena zvonika crkve S.Antonia sastajala se naša klapa poslije škole igrajući beskrajne utakmice. Kako kaže ime igre u originalu "football" i mi smo igrali nogom i loptom, više na noge nego na loptu. Prije svakog početka formirali su se timovi. Najstariji i najjači uvijek su uzimali ime Grion, a klinci su morali predstavljati tim Fiumana. Zašto Fiumana? Zašto ne Inter, Milan, Juventus? Zato što je u Puli Fiumana bila omražen tim i veliki rival, pa je morala izgubiti, a tako je uvijek i bivalo.

U stvarnosti ona prava Fiumana uvijek je bilo bolja Griona. Bili su to derbiji puni naboja, vatre, nervoze,a diskusije poslije utakmice trajale su godinama. Za Grion su to bili uvijek tužni trenutci, jer Fiumana je bila jak tim i to je trebalo priznati. Ovdje ćemo pokušati ispričati jednu lijepu priču zajedno sa našim Elviom Tomasinijem punu emocija koje dopiru duboko u srce svakog od nas i navode nas na razmišljanje o vremenu koje se nikad neće vratiti.

US Fiumana - Rijeka (serie A,serie B,serie C) uvijek je bila nepresušan izvor talenata, Mihalich, Volk, Loik, Zidarich, Spadavecchia, Bernardis, dva Vargliena Fulvio i Adriano itd. US Fiumanu zamijenjuje Kvarner,a Kvarner Rijeka, a najbolji odlaze drugdje (samo neki ostaju). Fiumana će uvijek živjeti u našim srcima kao i Rijeka.
Elvio Tomasini, Feruccio Burburan, Zlatko Moranjak.

Početci nogometa u Rijeci

Prva nogometna utakmica odigrala se 1873 g.

Početkom stoljeća nogomet je bio glavni sport i najrasprostranjeniji u gradu i okolici. Od različitih vrsta lopte i različitih terena do igrališta i trgova igrao se nogomet i bio predhodnica osnivanja klubova.

1904
Olimpija
Osniva se klub Olimpija.
Među osnivačima bili su braća Mittrovich, Carlo Colussi, Antonio Marchich, Aristodemo Susmel i Agelasio Satti. Olympia je imala sekcije biciklizma, plivanja, lake atletike i boks...

1911
Osnovan nogometni klub Opatija. Prva utakmica se odigrala 14.05.1911. godine.

1917
Doria (Gloria)
Osniva se klub Doria koji ubrzo mijenja ime u Gloria. To je bilo 30.04.1917. Stalni gosti kafića Marittimo na Piazza Dante počinje aktivnostima 17.01.1918. i već 1919. osvaja kup Grazioli. Stvarne vođe bili su Delfino, Host i Vescia. Utakmice se igraju na igralištu ispred stanice. Bila su to vremena! Upravi kluba se pridružuju: Marot, Tominovich, Orsetti, Stebel, Thonon, Locatelli, Ravalico i Toglian. Tim: Milautz, Romeo Milinovich, Negrich I, Dobrievich, Volk, Spadavecchia, Negrich II. Financijski solidna sa brojnim navijačima 1920/21 osvaja regionalno prvenstvo i ulazi u drugu ligu. Poznata je i pobjeda nad Virtus Veneziom od 7:1. Ekipu su činili: Varglien,Giacchetti I i II, Gregar, Ossoinack, Paulinich, Diossy, Crulcich, Schmidt, Sega, Pillepich, Reich i Tarlao.


Campo sportivo Gloria


1919
Osniva se C.S.Fiume
Osnovan od radnika tvornice Torpedo. Prvo vodstvo kluba činili su: Jugo, Barbinich, Racchetta uz kasnije pridošle Sternissa I, Sega, Calcih, Zamparo, Vale, Puhar, Ghisdavcich i Contento. Jedini problem bio je novac jer se klub financirao samo od članarina.

Trener: Zamparo
Liga: II i III
Tim: Andreis, Serdoz, Pinter, Battaia, Stiglich, Racchetta, Libero, Dobrievich, Tomaz, Slave, Stradiot, Grabner, Slavich, Battaia, Colazio, Calcich, Ghisdavcich, Coffau II, Blocher, FDobrievich, Sternissa i Burattini.

1920/1921
Osim prijateljskih utakmica igra se i prvenstvo Rijeke i regije Venezia Giulia. U prvenstvu sudjeluju: Olympia,Gloria,Grion Pula,Edera Trisete. Finale Olympia – Edera 7:0. Prvak je Olympia.

Olympia: Mihalich I, Goacci, Kusmann, Paulinich III, Diosy, Simcich, Ossoinak, Kregar, Pauletig, Pillepich, Gugnali.

1926
US Fiumana (Unione Sportiva Fiumana)
Stadion: Cantrida - Borgomarina
Predsjednik: Pietro Paquali

Prvo predsjedništvo: Giovanni Stiglich, Ramiro Antoniani, Federico Battiala, Antonio Capudi, Clemente Marassi, Olivio Musiol, Luigi Pauletich, Albeto Ronchevich, Mario Rora, Anselmo Sandrini, Armando Serdoz, Carlo Simichen, Oscar Sperber, Romeo Sperber, Arostodemo Susmel. 02.09.1926. vodstva Glorije i Olimpije vjerujući da se može stvoriti jak tim kako u ekonomskom tako i sportskom smislu osnivaju US Fiumana. Prva utakmica: Fiumana Bologna 3:2.

Igrali su: Marietti,Romeo Milinovich, Pilepich, Narciso Milinovich, Ossoinak, Varglien I, Negrich, Serdoz, Tarlao, Mihalich, Spadavecchia.

Campo sportivo di Borgomarina


1926-1927
Početkom prvenstva 1926/27 navijači Firentine iznenadili su se vidjevši na centru prije početka utakmice "postrojenog" napadača koji se zvao Bolteni. Tko je on? Kako će igrati? Pitali su se najzagriženiji u čuđenju. Kako to uvijek i biva ubrzo se otkrila istina. Taj plavi centarfor,visok, jak nastanjen u Firenzi dolazi iz Rijeke služeći vojni rok. Ime Bolteni je izmišljeno, zbog raznih nerazumnih razloga ili samo da zvuči bolje.Ipak bili smo u 1926-oji sve je bilo moguće. Grof Rodolfi budući predsjednik bijelo crvenog tima koji nastao spajanjem poznatih,ali neprijateljskih C.S. Firenze i PGF Libertas-a držao je da je u toj "transakciji"lijek i ključza vrata koja otvaraju Fiorentini ulazak u prvu ligu.Zaboravili smo reći da je Bolteni zapravo naš Volk.

Kako se može predpostaviti jedan čovjek ne može učiniti sve sam.Istina je da je dok je Volk alias Bolteni bio u timu, davao golove Fiorentina uvijek bila u prednosti pred konkurentima. Odsutnost Volk-a zbog vojnih dužnosti i obaveza i ne baš velike podrške i slaganja Fiorentina tog vremena nije doživila veću afirmaciju. Prvenstvo je završeno,kao i vojna služba i Bolteni se vraća u Rijeku. Bolteni nestaje zauvijek kao što nije ni postojao i "rađa"se Volk,centarfor Fiumane i to u prvoj ligi. Može se reći da se rađa Rodolfo Volk, jer se u to vrijeme njegovo ime strelovito širi nogometnim svijetom.

U Rijeci gdje je rođen 14.01.1906. Rodolfo Volk počinje prvo igrati u Gloriji najpoznatijem od tadašnjih klubova koji su postajali u gradu na Kvarneru.Zaslugom svih igrača, a posebno Volka brzo se prelaze prepreke i dolazi u prvu ligu. Dok je igrao za Gloriju ime Volk ipak ne prelazi snažno granice Rijeke. Izmišljeno ime Bolteni koje je bilo poznato i priznato u Firenci vraća se starim bojama, ali ne nalazi svoje društvo u Gloriji koja se spojila sa Olympijom i koja će dati život Fiumani. Takva Fiumana prolazi svim nižim ligama i ulazi u Serie A.

Igrao je za Juventus Eneu 1923/24,Savoia, Fiume, Gloria, Fiorentina, Fiumana, Roma, Triestina, Pisa, Inattivo, Romsa, Proleter-fiume, Radnik Fiume, Montevarchi. Trenirao je Orijent, Radnik, Montevarchi i Vastese. Najbolji strijelac talijanskog prvenstva 1931 sa 29 golova.Dao je 103 gola za Romu i treći je na listi svih strijelaca.

Rodolfo Volk je umro 2.10.1983 u Nemiju(Rim).

Dva velikana
Od brojnih igrača Fiumane koji su krasili njenu aktivnost dvojac Rodolfo Volk i Marcello Mihalich se ipak ističu svojim igračkim sposobnostima i karakterom.

Igrači iste generacije (Volk 1906 i Mihalich 1907) prvi centarfor drugi polušpica,a nekad i špica(Napoli 1929/30) brzo su napustili Fiumanu u zamjenu za glavna nogometaška središta. Volk je prvo prešao u Fiorentinu, poslije u Romu, a u Fiumanu se vraća 1935/36. Mihalich ide u Napoli, zatim Ambrosiana-Inter ,Juventus (1933/34) osvajajući naslov prvaka. Na posljetku igra za Pistoiese 1934/35. Ako bi Volka uspoređivali sa Piolom kao igračem i stasom,Mihalich-a bi mogli usporediti sa Baloncierijem. Isti stil, zalaganje, "grintu" uz istančan "sluh" za gol, bio je centarfor kojeg se boje sve obrane. Imao je brzinu snagu udarca i skok igru. Mihalich ima eleganciju, stil, tehniku i brzinu. 1929/30 u Napoliju igra cijelu sezonu na lijevoj strani kao polušpica, jer je na desnoj strani mjesto rezervirano bilo za puležana Vojaka i motora ekipe Buscaglia. Vrlo dobro surađuje u igri sa Attilom Sallustrom.Ako jedan igra u reprezentaciji igra i drugi. Savršen par. Biondo, ravne kose, razdjeljak, srednje visokog rasta Mihalich je imao nešto zajedničko sa Volkom,a to je šutljivost.

Izvući rječi bila je nemoguća misija. Za razliku od ostalih "govorili"su na terenu svojim igrama. Sličan karakter je i puljanin Vojak. Volk je igrao više puta u Puli(1935/36-43). Mihalich samo jednom 27.01.1935 dokje igrao za Pistoiese u serie B. U toj utakmici sudac Collina završio je u bolnici nakon napada pulskih navijača zbog priznatog nepostojećeg gola za Pistoiese.Giron je bio kažnjen i ispada iz lige.

Braća Varglien

Veliki klubovi su znali gdje tražiti elemente za obogaćibanje svojih timova. Jedno područje je bilo otvoreno,ali drugo nije bilo i trebalo je tražiti i"kopati" nove talente. Veneto, Friuli-Venezia-Giulia, Rijeka, Pula bilo je neistraženo. Bilo je veliko otkriće doći na Kvarner gdje se vrlo lako moglo naći talente,a specijalno u Rijeci...

Mario I (26.12.1905) i Giovanni II - Nini(1911) nađeni su od tko zna koga i odvedeni u Torino, Juventus. Više puta reprezentativci A i B selekcija našli su novi dom u Torinu i nisu požalili. Rijeka-Torino-reprezentacija,kako to lijepo izgleda. Mario je obrambeni igrač, oštar, tvrd i brz nasuprot Niniju (visok 1,83 m)dali su svoj obol igri Juventusa i reprezentacije svojim karakterom, zalaganjem i kvalitetom.

U prevenstvu 1932/33 i 1933/34 najviše su pridonijeli igri Juventusa iako ni kasnije njihova uloga nije bila bez značaja. Čvrsto su čuvali status prvotimca Juventusa do kraja 1940-e i nisu mislili mijenjati boje. Početkom40-tih pojavljuje se u Trstu. Mario na lijevoj strani Nini u polju. To je tandem! Poslije rata Mario, stanovnik Trsta vodi Triestinu,ali bez uspjeha.

1946/47 zajedno sa puljanima Vrbanijem,Milijem i Solazzom kasnije ulaze u prvu ligu. Pet puta prvak sa Juventusom 1931-1935. Prvak svijeta sa Italijom 1934. Trener u sanremeseu,Inattivo,Triestina,Como,Propatria,Roma.

Ezio Loik

Kao što je poznato, avion na povratku iz Lisabona, gdje je Torino igrao prijateljsku utakmicu sa Benficom udario je u savojsku basilicu. Bio je to 4.svibanj 1949. 17:50 sati, G212 leti iznad Torina i pilot izdan od svojih instrumenata udara u basiliku Superga. Eksplodirao je kao bomba. Mnoštvo stvari, prtljage i leševa koje nije bilo moguće raspoznati bilo je posvuda. Svijet i Italija izgubili su 18 ponajboljih igrača. Do tada se ništa slično nije desilo. Torino je u to vrijeme bio jedan od najboljih timova na svijetu: Mazzola, Bacigalupo, Ballarin, Maroso, Rigamond, Loik, Castigliano, Martelli, Grezar, Menti II, Gabetto, Ossola, Bongiorni. Među njima i naš riječanin Ezio Loik.

Rođen u Rijeci 26.01.1919.odlazi i Milan iz Fiumane u prevenstvu 1937/38.Iz milana put ga vodi u Veneziju 1940/41 i tamo briljira u tandemu sa Valentinom Mazzolom. Bili su ponajbolji. Nakon izvrsnih igara Juventus ih želi u svojim redovima,ali je spreman platiti samo 800.000 lira. Predsjednik Torina Feruccio Novo nudi 1.250.000 lira. Pregovarač je bio Virginio Rosetta ex reprezentativac italije. Uz njih Juventus dovodi i Grezara(Triestina) i sa njima doja najjači tim.

U Torinu uz bok Mazzole Loik igra izvrsno i rivali Inter,Milan,Juventus padaju na noge zaredom. Pet naslova prvaka ima Torino zaredom. Visok 1.70m, 74 kg Ezio Loik igra za A reprezentaciju i postiže gol protiv mađarske 11.05.1947. Gol u zadnjim trenutcima zvali su se "trenutci Cescivinija",a mogli su se zvati i "trenutci Loika". Više je sličio bokseru, a ne nogometašu. Nije bio klase Mazzole, ali u paru su bili izvrsni. Pričalo se da ne pričaju jedan s drugim. Mazzola je bio vođa ekipe, a on je i ugovorio prijateljski meč sa Benfikinim Pereirom. Da li je bila istina da ne razgovaraju ili ne nije ni bitno, jer na terenu su "pričali"zajedno istu priču. Prvak sa Torinom pet puta 1943, 1946, 1947, 1948, 1949. Reprezentativac Italije 9 puta i dao je 4 gola.

1928-1929
Prva nacionalna liga
U prvenstvu 1928/29 Fiumana igra u serie A,a zavšava kao četrnaesta s Ambrosianom Inter, Cremoneseom, Napolijem, Bielleseom, Veneziom, Pistoieseom, Veronom, Reggianom, Juventusom i Fiorentinom. Bilo je i senzacionalnih rezultata u tom prvenstvu,8:1 protiv Ambrosiane Inter,10:0 u Torinu protiv Juventusa kao i pet domaćih poraza.Na gostovanjima dva nerješena rezultata(Pistoia 1:1 i Reggio 1:1).Na domaćem terenu bilo je nešto bolje,4 pobjede(2:1 Biellese,2:1 Verona,4:0 Reggiana i 4:2 Fiorentina) Rezultat tih igara bio je ispadanje iz lige.Zbog sudaca koji su poništili tri gola našem Frogliu kojeg nije mogao čuvati reprezentativac Piatto,dolazi do nereda i Cantrida,neki igrači dobivaju diskvalifikaciju pa nije čudan kasniji niz poraza.

Prijateljske utakmice:

Roma - Fiumana 0:0
Utakmica se igrala 24.rujna 1928 u Rimu.

1929-1930
Serie B
Poslije ispadanja Fiumana igra u serie B. gdje završava posljednja sa 16 bodova od 34 utakmice sa 6 pobjeda, 5 nerješenih i 23 poraza uz gol razliku 26:72.

1930-1931
I Divisione – A
Nova sezona ne donosi poboljšanja. Mnogi se spremaju napustiti klub. Ne nazire se rješenje za nagomilane probleme.

1931-1932
I Divisione -Girone A
Borba je preseljena u rang niže. Pad na dolje je krenuo, ali ni klubovi iz regije ne stoje bolje.

1932-1933
I Divisione – Girone C
Uz sve napore nikako da se osvoji prvo mjesto i napredovanje.

1933-1934
I Divisione – Girone A
Još jedna loša sezona.

1934-1935
I Divisione – Girone A
Opet loša sezona. Zanimljivost je bio incident u Puli sa Pistoieseom 27.01.1935.

Nakon utakmice sa Pistoieseom 27.01.1935. i koja je završila upadom navijača na teren i silnim uvredama Grion se povlači iz serie B i telegrafski obaviještava Fiumanu. Predsjedništvo kluba sa Kvarnera odgovara simpatičnim dopisom."Vašim telegramom 01.02. obaviještavate nas o povlačenju iz prvenstva serie B što kod nas izaziva osjećaj boli i tuge. Vašom odlukom Venezia - Giulia gubi tim koji je pridonosio imenu naše regije, proizvodio velike igrače i znao vrijednovati uspjehe, a sport je i edukator masa.

Vaša povijest, sportska i patriotska budi nadu da će se vaši nogometaši vratiti na teren i postizati nove pobjede sportskim duhom koji je prerogativ našeg kraja. Ove želje koje prenosimo vašem društvu(timu) dijelimo sa svim sportašima Rijeke."

Bila su to vremena retorike, ali ipak u tom trenutku to je izgledalo lijepo i zapamćeno je kao ne puka formalnost nego izraz divljenja i prijateljstva. Od tada se pripremaju novi sudari dvaju timova Pule i Rijeke. U zanosu svega štose događa svoj doprinos daju radio reporter Nicolo Carioso i novinarka Grazia Deledda.


Serie C – Girone A

06.10.1935. igrali smo sa pulskim Grionom i gubimo utakmicu 1:0
(gol Polonio 45 min.)

Igrali su: Raicovich, Maras, Bernardis, Teddy, Pescia, Cocchi, Tirolt, Froglia, Volk, Serdoz i Pagnoni, Vremešni Volk igra protiv i sa svojim mlađim kolegama. Igra ipak ponajbolje. Svi su ga se bojali osim "starog" Tomich-a (generacija 1902). Jednom je rekao:"Uvijek sam cijenio i respektirao Volk-a kao čovjeka i igrača koji se ničeg i nikoga nije bojao osim mene."

Kup Italije:
Fiumana-Forlimpopoli 3:2
Venezia-Fiumana 2:0

1940-1941
Serie C -Girone A
Ratno prvenstvo - Lijepo i nesretno

Šesti put u serie C(1940-41) pobjeđuje Fiumana sa trenerom Angelom Piccalugom koji je prije vodio Grion. Angelo Piccaluga u sjeni fame i kako su ga u Modeni zvali "il RE del gross tagglado", dva puta reprezentativac ima pun pogodak sa Fiumanom koju vodi u serie B u samo jednoj sezoni. Od cijelog tima koji zaslužuje pohvale ipak su se isticali Dapretto, golman kojeg je Fiumana uzela iz Pule u sezoni 1937/38, vezni igrač Sepich (student na sveučilištu) "stari" Kregar kojeg ne treba posebno predstavljati, Faini i Lipizer dva špic igrača, brza i odlučna. Ervina Loicha se svi sjećaju kao veznog igrača koji unosi sigurnost u igru uz bekove Marasa i Tibliasa.

U.S.Fiumana: predsjednik dott.Carlo Descovich; trener Angelo Piccaluga, stadion Borgomarina-Cantrida.

› Golmani: Dapretto, Kanz
› Bekovi: Maras, Tiblias
› Vezni: Paulinich, Loich I, BertokFameo, Milloch
› Napadači: Kregar, Faini, Oliviera, Caverlizza, Biagi II, Lipizer, Poggi

U kvalifikacijama za drugu ligu Fiumana pobjeđuje Pescaru,Ternanu i Audace San Michele i ulazi u drugu ligu.

1941-1942
Serie B
Serie B.Solidna igra, ali ipakodlazak u serie C.

1942-1943
Serie C - Girone A

Posljednje prevenstvo u Italiji
Prvenstvo serie C 1942/43 bilo je i posljednje u tijeku rata. Pro Gorizia koja je propustila promociju godinu dana ranije bila je i dalje najbolja. Fiumana je u tom preventvu bila treća. Bio je to dobar tim, možda ne kao prijašnji, ali i dalje jak tim.

Igrali su: Loich, Paulinich, Zidarich, Kossovel, De Giovanni, Spadavecchia, Barbini(Trieste), Belletti(Fermo), Belli, Bernardis, Bertok, Borgi, Costantini(Venezia), Dapretto(Piran), Maras, Marincich(Dubrovnik), Poggi(Bolonja), Tiblias(Blažići), Toffoli(Kopar), Zambelli.

To je također bilo i posljednje prvenstvo u kojem su igrali zajedno Fiumana, Grion, Ampelea d Isola i Magazzini Generali (Rijeka).

Magazzini Generali (Rijeka) - današnji Lučki Radnik
› Predsjednik: Carlo Stupar
› Podpredsjednik: Delfino Costanzo i Moroni Descovich Carlo
› Blagajnik: Zorzenon Francesco
› Ekonom: Tartaro Nereo
› Liječnik: Lauro Pillepich
› Trener: Maligoj Felice

Igrači: Abrami(Gorizia), Andrighetto, Blasih I, Blasich II, Bradaschia(Udine), Brazzoduro(Sušak), Dekleva, Deluca(Pula), Devescovi, Donatini(Faenza), Fabbri, Fosser(Sušak), Fosser II(Sušak), Gardassanich(Sušak), Gugić, Lenzi(Bolonja), Ljubačev(Crikvenica), Maligoj, Mrzljak(Sušak), Polich, Rastavac(Sušak), Scalamera, Smojver(Sušak), Tomasini(Sušak), Vicich, Vakanjac, Zamparo(Palmanova).

1944/1945
Igraju se turniri i prijateljske utakmice. Neki klubovi koje nismo spomenuli: Velox, Tod, Elettra, Cantieri Navali, Polizei, Silurificio, Centro Citta.

3.srpnja 1945. Reprezentacija Rijeke - Dinamo Zagreb 4:2
2.rujna 1945. Reprezentacija Rijeke - Akademičar Zagreb 7:2
7.listopad 1945. Reprezentacija Rijeke - Metalac Beograd 2.0

1946/47
Prva jugoslavenska liga
Fiumana postaje Kvarner i igra u prvoj jugoslavenskoj ligi, te prvu sezonu završava na 9. poziciji.

Kvarner:
› Predsjednik: Cucera Giovanni
› Podpredsjednici: Finderle Vittorio, Stecig Ambrogio, Branko Kolačević
› Tajnik: Egidio Barbieri,Kosta Iglić
› Liječnici: Boris Kramaršić, Žic Niko, Antun Vukelić
› Trener: Jozo Matošić

Tim: Belcastro, Bertok, Blasich, Burattini, Cergnar, Chinchella, Deluca(Pula), Flaibani, Gardassanich(Sušak), Laurencich, Legan, Ljubačev(Crikvenica), Lucchesi, Macorin, Marčetić, Matošić, Mazzoli, Nardi, Nori, Pavanello, Petronio, Privrat, Raunich(Muggia), Starcich, Stefanović, Tiblias(Blažići), Vrtan.

Kvarner u kvalifikacijama ispada u drugu ligu.

1947/48
Druga jugoslavenska liga.

Kvarner ispada u treću igu.

Kup Maršala Tita:
› Kvarner-Jedinstvo Čakovec 4:0
› Kvarner-Ponziana Trieste 3:2
› Kvarner- Mornar Split 0:4

1947/48
Igra se prvensvo hrvatske gdje igraju:
Mornar, Proleter, Lokomotiva, Milicioner, Torpedo(svi iz Rijeke). U zonskoj ligi hrvatske igraju Radnik Rijeka, Rudar, Primorje Sušak, Uso Pula, Rovinj, Crikvenica.

1954. godine Kvarner postaje Rijeka i počinje igrati u prvenstvu jugoslavije.

Posljednji tim koji nestaje je tim Magazzini Generali kojeg vodi Costanzo Delfino. On je i sa najmlađim timom svih liga došao u treću ligu i ravnopravno se borio.

O nogometu
Legende i spisi kao i iskopine ukazuju načinjenicu da se nogomet rodio prije 4000g.u zemljama drevnog istoka. Ipak za pronalazača se smatra kineski car Huang Ti i njegova igra na dva gola.Podatci govore da se to zbilo 2500-te p.n.e. Ipak prvi dokaz dolazi iz 206-te g.p.n.e. Kada se igrao Chu -Kih što je u prijevodu značilo udariti loptu nogom. To je bila igra loptom na dva gola,ali ne baš pravi nogomet koji se puno kasnije rodio u Engleskoj, pa tako slijede i događaji:

1842 g. Izrađen prvi pravilnik nogometne igre
1857 g. Osnovan prvi nogometni klub Sheffield
1862 g. Osnovan drugi klub Notts County
1863 g. Donesena odluka da se loptaom igra samo nogom što je značilo i definitivni “razvod” sa rugby- ijem. Iste godine osniva se nogometni forum”Assotiation”.
1866 g. Uvodi se korner i faul
1870 g. Uvodi se pravo na samo 11 igrača(do tada ekipe su brojile 15-20 igrača)
1866 g. Uvodi se trajanje utakmice od 60 min sa pola sata poluvremena.
1885 g. Uvodi se status profesionalnog igrača kao zanimanja(20.06.1885)
1891 g. Uvodi se jedanesterac kao i prve mreže na golovima
1893 g. Osnovan Savez nogometnih sudaca Engleske
1913 g. Uvodi se odstojanje kod izvođenja slobodnog udrarca na 9,15 m

Ovo je samo mali dio povijesti,ali može poslužiti kako bi se dočarao razvoj nogometne igre.



najdrazigrade @ 00:54 |Isključeno | Komentari: 0

Rijeka danas

Grad Rijeka s akvatorijem smješten je između 14 i 15 stupnja istočne dužine i između 45 i 46 stupnja sjeverne širine. Nalazi se na sjevernoj najdublje u kopno uvučenoj obali Kvarnerskog zaljeva, otvoren prema jugu s tri morska prolaza: Vela, Srednja i Mala vrata. Na pučini ispred grada smješteni su kvarnerski otoci Cres i Krk. S kontinentalne strane ova priobalna zona okružena je obroncima pretežno šumovitih brdskih masiva, koji se s Učke, Ćićarije i Gorskog kotara spuštaju prema moru.

Škrti prirodni izvori i nepogodan reljef oduvjek su prisiljavali riječko stanovništvo da se za svoj opstanak okrene moru i u njemu nađe osnovu svog života i rada. Riječko područje pripada zoni mediteranske klime koju karakteriziraju topla ljeta i blage zime. More je 260 dana u godini mirno, a ljeti dosiže temperaturu i do 26 stupnjeva C.

Najstariji tragovi čovječje prisutnosti na današnjem području Rijeke potječu još iz doba paleolitika i neolitika, a ostaci pretpovijesnih gradina (Solin iznad Martinšćice, Trsatski brijeg i Veli vrh - Gradišće iznad Rječine) iz brončanog i željeznog doba. Takvo je naselje dominiralo Riječkim zaljevom te osiguravalo luku i u doba života Ilira (Liburna). Rimljani pomiču centar života bliže moru, na desnu stranu utoka Rječine u Jadran, na mjestu današnjeg Starog grada. O urbanoj razini rimske Tarsatike svjedoče brojni arheološki nalazi (temelji rimskih bedema, zidova zgrada, ostaci termi, rimskih vrata). Takvim smještajem na blago položenoj padini, s uskim obalnim pojasom, izdašnim izvorima pitke vode, zaklonjenim zaljevom s prirodnim obilježjem luke, ovaj je grad imao sve predispozicije da se razvije u važnu luku i trgovački grad.

Dodir mora i planina na ovom području svojevrsno djeluje kao vodilja sporta i rekreacije. "Logikom" prirode obilježene su i vrste sportova kojima se bave građani riječkog podneblja. Najviše ljubitelja aktivnosti imaju tzv "vodeni" sportovi: plivanje, jedrenje, veslanje, podvodne aktivnosti, sportski ribolov i vaterpolo. Naravno pun zamah im je u toplim ljetnim mjesecima. Prelazna godišnja doba pružaju mogućnost planinarenja na obroncima Učke i Velebita i bavljenja sportskim igrama pod vedrim nebom - košarkom, nogometom, odbojkom, rukometom, streljaštvom, tenisom . . . Dobar je običaj ovog podneblja da se "sukob" kasne zime i ranog proljeća koristi istodobno za skijanje na terenima obližnjih planina. Taj "trijalizam" trajno je obilježje slike sportske Rijeke. Njega Rijeka njeguje zahvaljujući i svojoj bogatoj sportskoj tradiciji.

Naravno pun zamah im je u toplim ljetnim mjesecima. Prelazna godišnja doba pružaju mogućnost planinarenja na obroncima Učke i Velebita i bavljenja sportskim igrama pod vedrim nebom - košarkom, nogometom, odbojkom, rukometom, streljaštvom, tenisom . . . Dobar je običaj ovog podneblja da se "sukob" kasne zime i ranog proljeća koristi istodobno za skijanje na terenima obližnjih planina. Taj "trijalizam" trajno je obilježje slike sportske Rijeke. Njega Rijeka njeguje zahvaljujući i svojoj bogatoj sportskoj tradiciji. U riječkoj gimnaziji se 1854. godine uvodi kao predmet gimnastika, prva nastava gimnastike u povijesti hrvatskog školstva. Krajem prošlog i početkom ovog stoljeća u Rijeci se osnivaju mnogi sportski klubovi pod mađarskim, njemačkim, talijanskim ili hrvatskim patronatom. Poznati su "Torokves", "Unione sportiva fiumana", "Olimpia", "Libertas", "Gloria", "Hrvatski sokol", "Victoria", "Velebit", "Primorac", "Jadran" a poslije "Fiumana", "Orijent", "Triglav" i drugi. Sve su to polivalentna sportska društva koja mnoge sportove - košarka, plivanje, veslanje, nogomet, atletiku, boks, planinarstvo, biciklizam, tenis, rukomet (hazena), skijanje, streljaštvo i druge - pokreću ne samo u Rijeci, nego često i u Hrvatskoj. "Viktorija", današnje "Primorje", najstariji je plivački i vaterpolo klub u Hrvatskoj (osnovan 1908). Sportska natjecanja u "mađarskoj" Rijeci, a zatim, između dva rata, između klubova Rijeke i Sušaka nisu bila samo sportska nadmetanja nego i sredstvo za dokazivanje političkih strasti. Stoga je sportska povijest Rijeke najdublje povezana s riječkom političkom poviješću.

Nakon drugog svjetskog rata dolazi do obnove rada klubova i društava. Tako se već 1947. godine u Rijeci održava košarkaški turnir Jugoslavije, 1953. godine. I međunarodni omladinski turnir "Kvarnerska rivijera" kao jedan od najvećih i najstarijih juniorskih nogometnih turnira Europe.

Danas Rijeka sa svojih 180.000 stanovnika ima više desetaka tisuća registriranih sportaša. Oni su okupljeni u raznim savezima, klubovima, društvima. U najvišem elitnom društvu prvih liga na hrvatskoj državnoj razini natječu se rukometaši, odbojkaši, vaterpolisti, boćari, kuglači, košarkaši i naravno nogometaši "HNK Rijeka".



Grad Rijeka
Grad neobične, čvornate prošlosti koja bi se mogla usporediti sa stablom masline: dugotrajno, izvijeno, plodovi gorkasta okusa. No, ulje je dobro.
PRAPOVIJEST
Život na priobalju riječkog zaljeva datira iz prapovijesti. Ovdje su davno živjeli Kelti; možda je etimologija naziva Trsat od keltskog Tarsa = brdo uz rijeku. Akropolska naselja ilirskog imena LIBURNA, moreplovaca, gusara, brodograditelja. U antičkom razdoblju grad se naziva TARSATICA, rimski municipij (utvrda); tragovi tog razdoblja gotovo nestali.

Tarsatica - Rimsko naselje na području današnjeg Trsata prvi put se spominje 180. godine prije Krista nakon što su rimske legije pobijedile ilirske pirate, starosjedioce na ovome prostoru

VII. st. - naseljavanje Hrvata

Hrvati ratuju protiv Franaka, markgrof Erich, miljenik Karla Velikog, pogiba na obroncima Trsata 799. godine.

Reka (Rika) Sv. Vida

XIII. st. - na slojevima prošlosti izrasta novo naselje REKA (RIKA), SV. VIDA (Sveti Vid na Rječini, St. Veit and Pflaum), grad sa vratima, kulama, ulicama, trgovima.

Mijenja gospodare: dinastija Devin, krčki knezovi Frankopani, grofovi Walsee.

XIII./XIV. st. - pod vlašću grofova Devinskih gradi se GOTIČKA RIJEKA.

Na lijevoj obali Rječine razvija se Trsat; u prethistorijsko doba japodska gradina pa rimska osmatračnica. Važnost dobija u vrijeme krčkih knezova Frankopana.

• 1230. Prvi put se u dokumentima spominje Rijeka Svetoga Vida o kojoj pišu venecijanski trgovci

• 1336. - 1365. vlasnici Rijeke su krčki knezovi, kasnije Frankopani

Habsburgovci

• 1465. Rijeka je prodana caru Friedrichu III. Habsburgu i do kraja 1. svjetskog rata ostaje pod vlašću obitelji Habsburg

• 1509. Rijeku, opljačkanu i spaljenu zauzimaju Venecijanci pod vodstvom zapovjednika Trevisana
• 1531. Rijeka dobiva prvi pisani gradski statut
• 1595. Turci su izbili na Grobničko polje, a u Rijeci je proglašena nesigurnost

XVII. st. - procvat grada, razvoj manufaktura, trgovine, umjetnosti i školstva (1627. osnovana Isusovačka gimnazija, treća u Hrvatskoj i prva na Jadranu; kontinuirano radi do danas); gradi se BAROKNA RIJEKA.

• 1659. Rijeka dobiva grb s dvoglavim orlom i natpisom “Indeficienter” - “Nepresušiv” odlukom cara Leopolda I.

XVIII. st. - 1719 godine Rijeka proglašena slobodnom lukom, razvija se industrija, pomorstvo, obrt. 1725. godine izgrađena prva cestovna prometnica koja je povezivala Beč s Jadranom (Karolina).

• 1779. Za vrijeme Marije Terezije godine osnovan Corpus separatum. Od tada pa na dalje većina riječke populacije je uvijek za autonomiju.

Novi Babylon

XIX. st. - Rijeka je osma luka u Europi; u najvećoj tvornici duhana u Carstvu zaposleno čak 2400 radnika, u tvornici papira instliran prvi parni stroj u jugoistočnoj Europi; registirano više od 20 velikih poduzeća i brodogradilišta; na riječkim ulicama govorilo se hrvatski, talijanski, njemački, mađarski, slovenski, francuski, engleski, pa i švedski i flamanski,. Izgrađena zgrada za jedinu VOJNOPOMORSKU AKADEMIJU u Carstvu (danas zgrada Riječke bolnice).

- Otvoren MUSEUM NUGENT u trsatskom kaštelu, prvi muzej u Hrvatskoj.

- Otvoren ADAMIĆEV TEATAR (srušen) kazališna zgrada za 1600 gledatelja, u razini najvećih u Europi.

Tko je Adamić?

Andrija Ljudevit Adamić (Andrea Lodovico Adamich, Rijeka 1766. - 1828.), trgovac i poduzetnik, projektant i graditelj, poticatelj gospodarskog i kulturnog razvoja, čovjek je velikih dosega, prijatelj mnogih uglednika, moćnih političara i vojskovođa. Osnivač je i vlasnik brojnih manufaktura (likera, jedara, konopca, papira, stakla…), brodovlasnik i posjednik niza kuća i imanja.

Kao graditelj (1790-ih je "građevinski kancelist" riječkoga gubernija) i poticatelj kulturnoga i društvenog života, svim silama nastoji na preobrazbi Rijeke u moderan grad. Projektira urbanističke zahvate - izgradnju novih ulica te pokreće sadnju drvoreda platana. Radi na projektu za plovnost Kupe i na izgradnji Lujzijane, ceste koja će bolje povezati riječku luku i unutrašnjost. O svom trošku gradi veliko kazalište (1805.) koje može primiti tisuću i šesto gledatelja. Osniva moderan orkestar i dovodi kazališne družine, osniva trgovački klub - kasino, zalaže se za izgradnju velikog hotela dostojnog uglednih poslovnih ljudi i trgovaca. Preuzima i prosvjetiteljsku ulogu - predlaže osnutak manufakture u kojoj će zaposliti sirotinjske sinove i dati im zanat i školu te ih učiti glazbi.

Posebno mjesto u povijesti Rijeke XIX. st. imaju dvije žene:

KAROLINA RIJEČKA spasila je grad u vrijeme Napoleonskih ratova koristeći se u pregovorima s engelskim admiralnom ženskim čarima.

IDA DE KISS žena riječkog guvernera svojim je ponašanjem i druženjem s eurpskom elitom (npr. F. Lisztom) donijela ugođaj Beča.

Ugarsko razdoblje

• 1848. Ban Jelačić okupira Rijeku, raspušta gradsku upravu i utemeljuje Riječku Županiju

• 1868. Rijeka je kao corpus separatum - izdvojeno tijelo stavljena pod ugarsku upravu

- 1870. upravu nad Rijekom preuzima ugarska vlada. Od 1872. do 1896. godine riječki gradonalčelnik je Giovanni de Ciotta, najuspješniji gradonačelnik Rijeke, koji grad pretvara u pravo europsko središte: od 1873. godine Rijeka je željezničkim prugama prema Ljubljani i Zagrebu povezana s Bečom i Budimpeštom, a od 1874. i Trstom.

Procvat luke, prva rafinerija nafte u ovom dijelu svijeta, osnivaju se dionička parobrodska društva, otvaraju se banke (Riječka banka 1871.), udvostručen broj stanovnika, cijelom duljinom grada vozi električni tramvaj, u gradu su smještena 22 konzulata, dvadesetak hotela, devet kina...

Rijeka je veliko gradilište u kojem projektiraju znameniti europski arhitekti iz Trsta, Beča, Leipziga, Budimpešte te domaći majstori; u Rijeci će svoju rezidenciju izgraditi i nadvojvoda Josip, brat cara Franje Josipa I.

Oko dva svjetska rata

• 1918. 27.10. Rijeka dolazi pod kontrolu Južnoslavenskog komiteta sa sjedištem u Zagrebu
• 1918. 04.11. Talijanski ratni brod Emanuele Filiberto ulazi u riječku luku, a talijansko nacionalno vijeće preuzima grad
• 1918. 17.11. Francuski razarač Audace iskrcava američke i engleske trupe koje preuzimaju kontrolu u gradu, američki predsjednik Wilson postaje arbitar u jugoslavensko-talijanskom sporu oko grada. Predlaže da se grad Rijeka uredi kao samostalna država i potencijalno sjedište Lige naroda.

• 1919. D'Annunzijevi crnokošuljaši okupiraju grad i proglašavaju talijansku regenciju Kvarnera.
• 1920. 12.studeni, potpisan Rapallski ugovor između Italije i Kraljevine SHS kojim obje strane priznaju 'potpunu slobodu nezavisnost Države Rijeka (Fiume) i obavezuju se da će to vječno poštivati'.
• 1920. 24-30.prosinac, 'Krvavi Božić'. D' Annunzio vojnom akcijom istjeran iz grada
• 1921. Na izborima Autonomna stranka (uz podršku i većine glasova riječkih Hrvata) dobija 6558, a nacionalni blok (fašistička, liberalna i demokratska stranka) 3443 glasova. Predsjednik Vlade postaje šef Autonomne stranke Ricardo Zanella.

• 1922. Fašisti izvode puč, legalna Vlada prebjegla u Kraljevicu

1924. godine Rijeka je pripojena Kraljevini Italiji, a Sušak Kraljenini SHS.

Rijeka ulazi u razdoblje intenzivne talijanizacije i ekonomski propada jer se pretvara u provincijski pogranični grad države kojoj ne pripada i kojoj ne treba. Gradsku arhitekturu ovog razdoblja obilježila su dva nebodera - Riječki i Sušački.

• 1943. Njemačka vojska okupira grad i formira Operativno vijeće Jadranskog primorja
• 1944. Objavljen 'Liburnijski memorandum' kojim se predlaže konfederalna država s tri kantona Rijekaom, Sušakom i Bistricom. Otoci Krk, Cres i Lošinj ušli bi u zajednički kondominij.

• 1945. 3. svibnja Rijeka je oslobođena od njemačke okupacije

Kraj drugog svjetskog rata otvara političko pitanje vezano uz Rijeku; Rijeka vraćena Hrvatskoj 1947. godine.
Iza II. svjetskog rata Rijeka postaje tranzitno-turističko, upravno, trgovačko, industrijsko, kulturno i sveučilišno središte.

• 1962. Općine Stari Grad, Sušak i Zamet spajaju se u općinu Rijeka

Od 1970. u Rijeku se stiže i zračnim putem. AERODROM "RIJEKA" na otoku Krku.

Revitalizacija Staroga grada započela je šezdesetih godina prema zamisli riječkog arhitekta Igora Emilija (detalj iz Starog grada).

Nakon obnove šezdesetih godina Gradina je i prostor kulturno-umjetničkih manifestacija.

1973. godine Rijeka je postala sveučilišni centar. Sjedište REKTORATA u nekadašnjoj Sušačkoj vijećnici.

Nakon neobične i čvornate, nemirne prošlosti Rijeka ulazi u XXI. stoljeće u državi kojoj pripada - Republici Hrvatskoj.

• 1992. Ukida se općina Rijeka umjesto koje se stvaraju grad Rijeka te općine Kastav, Viškovo, Kostrena, Čavle, Jelenje, Bakar i Kraljevica. Formirana Županija Primorsko-goranska.

Izvori: TZ grada Rijeke, rijeka-drzava.com

najdrazigrade @ 00:48 |Isključeno | Komentari: 0
Arhiva
« » lis 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
14400
Index.hr
Nema zapisa.