Moj internet dnevnik
RIJEKO NAJDRAŽI GRADE
Blog - studeni 2009
nedjelja, studeni 15, 2009

Sveti Vid  - zaštitnik grada Rijeke

Sv. Vid postao je zaštitnikom Grada Rijeke, a srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu hrvatski "Rika svetoga Vida", latinski "Terra Fluminis sancti Viti".
Vitraž iz katedrale s prikazom sv.Vida



Sv. Vid se rodio u mjestu Mazzara del Valla na otoku Siciliji, a kao progonjeni kršćanin bio je mučen vjerojatno 304/305. godine pod carem Dioklecijanom. Kult mu se počeo širiti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Godine 756. njegove su relikvije bile prenesene u St. Denis kod Pariza. Kult Sv. Vida zahvatio je snažno slavenske zemlje gdje je, čini se, zbog sličnosti imena nadomjestio stari slavenski poganski kult Sventovida. Stoga su crkve Sv. Vida u pravilu sagrađene na uzvisinama, odakle Sv. Vid "sve vidi".

 


Katedrala noćuU našim krajevima Sv. Vid bio je zaštitnik očiju, odnosno ljudskog vida, a to je bilo moguće samo u južnoslavenskim jezicima, gdje sveti Vid "vidi" gdje njegovo ime glasi Vid, a ne Vit, Veit, Vito, Guido ili Guy. Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu , katkad s gavranom i lavom. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv, on je postao i heraldički motiv najstarijeg riječkog gradskog grba. Sv. Vid postao je zaštitnikom Grada Rijeke, a srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu hrvatski "Rika svetoga Vida", latinski "Terra Fluminis sancti Viti". Grad Rijeka je u znaku Sv. Vida - zaštitnika Grada živio vijekovima. Sv. Vid je bio utisnut i u pečate Grada i u ljudska srca. Brodovi su plovili pod njegovom zastavom, kućna vrata su se ukrašavala njegovim likom. Srednjovjekovna crkva Sv. Vid bila je malena, jednobrodna, romanička crkva s polukružnom apsidom iza oltara i s natkritim trijemom pred pročeljem. Dolaskom Isusovaca u Rijeku ona je postala njihovom crkvom. Godine 1925. Rijeka je postala sijelo biskupije, a godine 1969. i sijelo nadbiskupije i metropolije. Svečana reprezentativna isusovačka crkva sv. Vida postala je riječka katedrala.

Glavni oltar

Poznata je legenda vezana uz Čudotvorno raspelo Sv. Vida koje se nalazi u Katedrali, prema kojoj se Petar Lončarević kartao sa svoja dva druga ispred crkve svetog Vida, gdje je bilo izloženo raspelo za javno štovanje. Igra mu nije polazila za rukom, pa je srdito dohvatio kamen i bacio ga u lijevi bok raspela. Na užas prisutnih, iz udarenog kipa, potekla je krv, a pod nogama bogohulnika otvorila se zemlja i progutala ga ostavivši mu svetogrdnu ruku da stravično izviruje. Tadašnji guverner Rijeke, barun Rauber, naredio je da se ruka javno spali na trgu, a za spomen na doga|aj dao je postaviti mjedenu ruku u podnožje raspela. Kamen što ga je bacio bogohulnik još dandanas stoji s lijeve strane raspela s natpisom "Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227." (Ovim je kamenom bio udaren raspeti 1227. godine).

 
Kameni stup za tastavuRiječki sv. Vid danas je u najstarijem liku još uvijek sačuvan na Trgu pred Crkvom sv. Jeronima, gdje je uklesan 1509. godine na kamenom stupu za zastavu. Tamo je on fini i otmjeni mladi gospodin, plemić i vitez koji nosi mučeničku palmu u jednoj ruci, a grad Rijeku u drugoj.

Procesija za blagdan sv. Vida

Proslava Sv. Vida bila je oduvijek za Rijeku značajan blagdan. Još u XV stoljeću 15. lipnja Dan Sv. Vida slavio se na zaseban način. Procesija se kretala od crkve Marijina uznesenja (DUOMO) do crkve Sv. Vida. Prema povijesničaru Silvinu Giganteu u svetkovinama gradskog patronata sudjelovali su svi - od klera i gradskog političkog vrha do običnog puka. Vremenom, fešte su postale narodne pa se i proslava zaštitnika promijenila. Put kojim se procesija kretala bio je obložen tepisima, a u ulici Svetog Vida (danas ulica Andrije Medulića) bio je postavljen slavoluk. Procesija je uz pratnju glazbe išla od Duoma preko Scarpinoga trga (Jelačićev trg) i Korza na "Zeleni trg" (Koblerov trg) prema crkvi gradskog patrona gdje se održavala svečana misa. Svake godine održavala se i javna zabava na otvorenom u gradskom parku na Mlaci (Giardino publico). Isprepletenost crkvenog i svjetovnog u štovanju Sv. Vida u Rijeci ogledava se na svakom koraku.

 
Sv. misa na blagdan sv. Vida
Zahvaljujući trudu crkvenih i gradskih vlasti, Gradu je nakon dugih 45. godina, vraćen identitet zaštitnika. Točnije 1991. godine u Starogradskoj gomili, na Grivicama, Koblerovom trgu, Korzu i drugim dijelovima Grada Rijeke ponovno se za blagdan gradskog patronata probudio život. Rijeka je crkvenim svečanostima, te nizom kulturnih, sportskih, tehničkih i zabavnih manifestacija pokazala kako je mediteranski Grad prepoznatljiv po svojem zaštitniku i svecu. Od te godine obilježvanje blagdana iznova sadrži tzv. festum cori, odnosno unutrašnju ili crkvenu proslavu koju u potpunosti organizira svećenstvo i koja počinje svetim misama trodnevnicama, a završava procesijom i velikom koncelebriranom Sv. misom na Grivicama, te tzv. festum fori, odnosno vanjski ili pučki dio. Od tada Grad Rijeka svake godine obilježava Dan svoga zaštitnika - Sv. Vida, pa je 15. lipanj ujedno postao i Dan Grada Rijeke koji se svečano obilježava vjerskim i pučkim slavljem.



najdrazigrade @ 18:47 |Isključeno | Komentari: 0

Morčić - riječki suvenir

Morčić je danas jedan od najprepoznatljivijih simbola Rijeke, a nekoć nakit naših baka, uz svoju estetsku i ukrasnu funkciju, simbolizira pripadnost Rijeci i primorskome kraju te kao nevidljiva spona povezuje Rijeku danas s Rijekom na početku stoljeća.

Riječki Morčić


Kada se spominje "morčić", obično se misli na naušnice kao najčešći nakit antropomorfnog oblika - crna glava s bijelim turbanom, ali i na sam lik - poprsje crnog čovjeka s turbanom - ukomponiran i u druge vrste nakita (broševi, ukrasne igle, prstenje).
Na stvaranje morčića velik je utjecaj imala Venecija koja je u 17. i 18. stoljeću bila opsjednuta Orijentom, pa je tako uz orijentalne začine, mirise, tkaninu, odjeću i nakit, u odaje bogatih venecijanskih patricija uvela paževe i sluge - crnce u orijentalnoj odjeći. To je potaknulo mnoge venecijanske zlatare da počnu izrađivati ukrasne igle u obliku crnca s turbanom, zlatnog poprsja, bogato ukrašenog dragim kamenjem, prozvanog "moretto".
U isto vrijeme u Rijeci nastaje morčić, kao skromnija verzija "venecijanskog moretta". Zbog specifičnog izgleda, majstorske izrade te prihvatljive cijene, morčić postaje dio tradicionalnog ženskog pučkog nakita, ponajprije Riječanki.

 



Osim Riječanki, nose ga žene Grobinštine, Kastavštine, Vinodola, Gorskog kotara, nose ga na otocima Pagu, Rabu, Krku i Cresu. U Rijeci ga nazivaju i "mori", u Vinodolskom kraju "morči", u Kastvu "račini morci", a u Gorskom kotaru "morčeki".
Ričinu morčića nosili su i sinovi jedinci, pomorci (po jednu u desnom uhu), te ribari kao zaštitu, odnosno hamajliju. Uz to morčići-naušnice označivali su društveni status i ekonomsku moć, te pripadnost primorskom kraju.
Zbog svoje omiljenosti u svim društvenim slojevima, morčić je prihvaćen kao suvenir Rijeke.

O nastanku toga neobičnog nakita u našem kraju s likom crnca u bijelom turbanu postoje dvije legende

Prva seže u 16. stoljeće i ovako objašnjava postanak morčića:
"Turci su na Grobničkom polju. U gradu strah, jer od Turčina ništa dobroga - samo pljačka i palež. Već dugo se čuju vijesti o njihovim upadima u našoj blizini, o krvavim borbama oko Senja, u Perušiću... Svi muški su na kuli. Srčano odoljevaju napadima, sve je manje snage, a pomoći niotkud. Žene i djeca zatvorili se u kuće i mole za spas. za Božju pomoć. `Kamenje neka s neba zatrpa zlo, živi da ostanemo`! Opsada traje... dani prolaze i onda Božjom rukom vođena strijela odapeta iz ruke plemenitog Zrinskog pogađa sljepoočnicu turskog paše. Vidjevši da im je vođa mrtav, Turci se razbježaše poljem. Uto i nebo usliši molitve Riječanki, te se otvori i zatrpa Turke kamenjem. Na polju su ostali samo razbacani bijeli turčinovi turbani. Kao uspomenu na tu pobjedu, riječki su muževi svojim ženama dali izraditi naušnice-morčiće."

Druga legenda s Pelješca kazuje:
"Jedna talijanska kontesa imala je crnu sluškinju koju je jako voljela. Darovala joj je slobodu, a kao uspomenu na nju dala je izraditi naušnice s njenim likom."

Morčići.jpgU drugoj polovici 19. stoljeća Rijeka sa svojim poznatim moretistima i njihovim umijećem izrade morčića postaje najjače središte za izradu takva nakita, pa tako "mori" (kako još nazivaju morčiće) dobivaju, kao izraz autuhtonosti, pridjev "riječki". Izrada lika crnca s turbanom proširila se s naušnica i na druge vrste nakita kao što su prstenje, broševi, ogrlice, igle.
Kako su se razvijale i jačale trgovačke veze, morčić je našao svoje mjesto i proširio se preko Senja u Liku, čak i u Bosnu, a morskim je putem stigao do Splita, Zadra i sjevernodalmatinskih otoka.
U tom razdoblju Pavle Scarpa i Augustin Gigante osnivaju firmu "Gigante & Co" kao najjaču zlatarsku radionicu koja se bavila usavršavanjem i oblikovanjem nakita s morčićem i postižu zapažen uspjeh na svjetskoj izložbi u Parizu 1879. god. Ta je radionica zaslužna za školovanje mnogih poslije poznatih moretista kao što su Tominich, Rollandi i Karlo Venazi.
U općoj atmosferi traganja za riječkim identitetom, potaknuti prikazivanjem predstave "Vježbanje života" Nedjeljka Fabrija 1990. godine, nije čudno što su Riječani izabrali upravo morčića kao simbol Rijeke, bolje reći "oživjeli" ga i vratili mu ono značenje koje je tijekom povijest imao.
Nakon Drugoga svjetskog rata proizvodnje morčića umnogome je, naime, opala zbog iseljavanja velikog broja riječkih moretista, slabije kupovne moći stanovništva, a i zbog slabije zainteresiranosti novopridošlih stanovnika Rijeke.
Godine 1991. Grad Rijeka i službeno prihvaća morčića i uzima kao "svoju masku" i simbol grada. Otada morčići ponovno ukrašavaju izloge mnogih zlatara, nose ih kao ukras i mladi i stariji, a svoje neizostavno mjesto i kao zaštitni znak Rijeke nalazi na čelu povorke sve poznatijeg i popularnijega Riječkoga karnevala.



najdrazigrade @ 18:44 |Isključeno | Komentari: 0

Riječka numizmatika

Rijeka spada u red malobrojnih gradova koji su imali svoj novac. Čak su neke od prvih, uglavnom malih i katkad "neuglednih" novčanica, Karantana iz razdoblja 1848.-1850., postale prava rijetkost i iznimno su dragocjene, budući da su sačuvane u tek pokojem teško dostupnom primjerku. Karantani 10 MCRiječ je uglavnom o „komunalnim“ novčanicama (ili bonovima) koje se u kriznim, ratnim i poratnim vremenima izdaju u Gradu u razdoblju od gotovo stotinu godina, najčešće zbog nedostatka „pravog“ državnog novca, kao i u trenucima neriješene državne pripadnosti Rijeke.
Numizmatička znanost zna samo za jednu grupu takvih novaca, a to su riječki karantani. Oni su pušteni u optjecaj 1848. godine, kao zamjensko sredstvo plaćanja za sitan novac, kada i u drugim dijelovima Austrije, tj. okupiranim dijelovima Hrvatske, npr. u Bakru. Ti jednostrano tiskani bonovi imaju sva obilježja onovremenog novca i izrijekom su riječki i s riječkim obilježjima.

Karantani 5 MCPostoje tri izdanja s nominalnim vrijednostima od 3, 5 i 10 karantana. Bili su u optjecaju samo nekoliko godina, a potom su povučeni i gotovo svi uništeni. Oni spadaju u najrjeđu grupu novaca povezanih s Rijekom, i od izuzetne su numizmatičke važnosti za Rijeku

Budući da je Rijeka svojedobno imala vlastitu državu, ima i rijetku povlasticu vlastite filatelije, koju sačinjava osebujan niz poštanskih maraka u izdanju Riječke pošte.
Muzej grada Rijeke posjeduje otprilike polovinu svih poznatih novaca „riječke numizmatike“, koji uz primjerke iz privatnih zbirki, zorno i cjelovito predočuju jedan od bitnih povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti“.


najdrazigrade @ 18:43 |Isključeno | Komentari: 0

Rijeka kroz stoljeća

Stara Rijeka iz Valvasorove mape



  • 1281. Prvi put se u dokumentima spominje Rijeka Svetoga Vida o kojoj piše mletačko Veliko vijeće
  • 1315. Hugon II. Devinski, gospodar grada, osnovao je u Rijeci augustinski samostan uz kojega se gradi i Crkva Sv. Jeronima
  • 1336. - 1365. Rijeke je pod vlašću krčkih knezova, kasnije Frankopana
  • 1390. Hugon IV. Devinski umire bez nasljednika, Rijeku i druge njegove posjede nasljeđuje obitelj grofova Walsee
  • 1438. Rijeka je dobila hospital (bolnicu), a dvije godine kasnije i prvu drogeriju
  • 1453. Knez Martin Frankopan sagradio je samostan na Trsatu uz dopuštenje pape Nikole IV.
  • 1466. Rijeka, zajedno s drugim posjedima obitelji Walsee naljednim putem dolazi u posjed cara Friedricha III. Habsburškog
  • 1468. Franjevci iz Bosne preuzimaju Trsatsko svetište
  • 1509. Opljačkanu i spaljenu Rijeku zauzimaju Mlečani pod zapovjednikom Trevisanom
  • 1530. Car Ferdinand I. potvrdio je prvi Riječki statut
  • 1530.-1531. U Rijeci djeluje glagoljska tiskara  koju je osnovao biskup Šimun Kožičić Benja. Tijekom dvije godine u njoj je tiskano pet knjiga na glagoljici i hrvatskom jeziku
  • 1531. Rijeka dobiva prvi pisani Statut.
    1531. Kliški kapetan Petar Kružić dao je sagraditi prvi dio Trsatskih stuba
  • 1595. Riječka općina preuzima upravu i skrb nad lukom zajedno s glavnim prihodima. Turci provalili na Grobničko polje, Rijeka je direktno ugrožena
  • 1599. Velika kuga odnijela je živote više od 300 Riječana nastanjenih unutar gradskih zidina, Rijeka tada ima preko 2000 građana. 
  • 1627. Počeci sveučilišta u Rijeci, isusovci osnivaju prvu gimnaziju
  • 1629. U Rijeci počinje raditi Isusovačko kazalište, prethodnica profesionalnih kazališta.
  • 1638. Prema projektu Giacoma Briana započinje izgradnja Crkve sv. Vida, današnje riječke katedrale
  • 1659. 6. lipnja car Leopold I. dodijelio Rijeci grb s dvoglavim orlom i natpisom “Indeficienter” - “Nepresušiv” 
  • 1690. U Rijeci se otvara prvi konzulat, i to Dubrovačke Republike
  • 1719. - 18. ožujka, Rijeka je proglašena slobodnom lukom odlukom cara Karla VI.
  • 1726. Isusovci u Rijeci otvaraju studije filozofije, matematike i teologije
  • 1728. Dovršena i puštena u promet cesta Karolina (Rijeka - Karlovac). Tom prilikom Rijeku je posjetio car Karlo VI.
  • 1750. Snažan potres razorio je Rijeku
  • 1754. U Rijeci je počela s radom rafinerija šećera koja je zapošljavala 1000 ljudi
  • 1776. Osnovan Riječki gubernij, za prvog guvernera postavljen je grof Josip Mailath de Szekhely
  • 1805. U Rijeci je prema vlastitom projektu A. Lj. Adamić podigao kameno kazalište, tada jedno od najvećih u Europi
  • 1809/1810. Dovršena je cesta Lujzijana, nazvana po Mariji Lujzi, ženi Napoleona I., i  kćeri austrijskog cara Franje I.
  • 1813. General laval Nugent oslobađa Rijeku od Francuza
  • 1821. Utemeljena riječka Tvornica papira (Hartera)
  • 1848. Hrvatski ban Josip jelačić imenovan je guvernerom Rijeke; Rijeka je izravno pripojena Hrvatskoj
  • 1850. U Rijeci je osnovana Narodna čitaonica; formirana je Županija riječka sa sjedištem u Rijeci
  • 1852. U Rijeci je puštena u rad prva plinara, a Rijeku je noću osvjetljavalo 226 plinskih svjetiljki
  • 1868. Sklopljena je Ugarsko-hrvatska nagodba. Prema nagodbi, Rijeka je kao corpus separatum (izdvojeno tijelo) došla izravno pod upravu mađarske vlade, što je izvedeno dodavanjem članka 66., tzv. Riječke krpice, na već postojeći ugovor, potvrđen od strane cara Franje Josipa I.
  • 1870. Rijeka je pripojena Mađarskoj i obnovljen je gubernij 
  • 1873. Rijeka je željezničkom prugom spojena s Pivkom i Karlovcem
  • 1882. Utemeljena Rafinerija nafte na Mlaki; Rijeka dobiva modernu kanalizaciju
  • 1885. Podignuto novo riječko kazalište, današnje Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca
  • 1887. Osnovana Hrvatska narodna čitaonica na Trsatu
  • 1888. Otvoren hotel Continental na Sušaku
  • 1891. Podignuta je zgrada željezničkoga kolodvora
  • 1896. Dovršena izgradnja gradskoga vodovoda i nove Guvernerove palače
  • 1899. Rijekom prometuje električni tramvaj
Lujzijanska cesta



 


  • 1905. U današnjoj zgradi Radio Rijeke donesena je Riječka rezolucija, temelj povezivanja Hrvatske i Ugarske u obrani od bečkih interesa
  • 1914. Dovršena zgrada kazališta Fenice, s čak 1450 sjedećih mjesta. Svojom jedinstvenom konstrukcijom i inovacijama u kazališnoj tehnici bila je jedna od najsuvremenijih zgrada te vrste Europi.
  • 1918. Rijeka postaje dio novoosnovane Države SHS; u studenome talijanska je vojska okupirala grad.
  • 1919. - 12. rujna talijanski pjesnik i pustolov Gabriele D’ Annunzio sa svojim arditima dolazi u Rijeku; Sušak je proglašen gradom
  • 1920. Rapallskim ugovorom nastaje Riječka država (Citta di Fiume), a Sušak je prepušten Kraljevini SHS; Rijeka je proglašena Talijanskim namjesništvom Kvarnera pod vodstvom Gabriela D’ Annunzija.
  • 1924. Rimskim ugovorom Rijeka je pripojena Kraljevini Italiji
  • 1925. Osnovana je Riječka biskupija
  • 1937. Započinje izgradnja Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku s najvećim neboderom u Kraljevini Jugoslaviji
  • 1939. Započinje izgradnja Riječkog nebodera na početku Korza prema projektu Umberta Nordija
  • 1945. - 3. svibnja Rijeka je oslobođena od njemačke okupacije
  • 1945. Osnovan je Nogometni klub Kvarner koji 1953. godine mijenja ime u NK Rijeka 
  • 1947. Mirovnim ugovorom u Parizu Rijeka i Istra službeno su vraćene Hrvatskoj, Sušak i Rijeka ujedinjeni su u jedinstveni gradski teritorij
  • 1962. Osnovana Općina Rijeka
  • 1968. Proradila je Hidroelektrana "Rijeka"; Međunarodna izložba crteža u Rijeci.
  • 1969. Papa Pavao VI. osnovao je Riječko-senjsku nadbiskupiju sa sjedištem u Rijeci
  • 1970. Otvoren aerodrom "Rijeka" na Krku
  • 1973. Osnovano je Sveučilište u Rijeci
  • 1980. U Riječkoj luci zabilježen je promet od 20,4 milijuna tona tereta.
  • 1991. Početkom prosinca iz Rijeke su brodom otišle posljednje jedinice JNA. Te godine Rijeka je prema popisu stanovništva, imala 164.000 stanovnika
  • 1993. Osnovana je Primorsko-goranska županija sa sjedištem u Rijeci. Rijeci je vraćen status grada
  • 2000. Odlukom Pape Ivana Pavla II, osnovana je Riječka nadbiskupija i metropolija sa sjedištem u Rijeci
  • 2001. Otvoren Most hrvatskih branitelja
  • 2003. U Rijeci potpisani ugovori između Svjetske banke, Vlade Republike Hrvatske te Hrvatskih autocesta,  Hrvatskih cesta, Lučke uprave i Luke Rijeka u ukupnoj protuvrijednosti od 156,5 milijuna USD. Kreditom će se financirati zahtjevan razvojni projekt modernizacije riječke luke i obnove riječkog prometnog pravca - Rijeka Gateway Project.
  • 2003.  U svojem 100. pastoralnom pohodu i 3. posjetu Hrvatskoj, Sveti Otac Ivan Pavao II. pet je dana boravio u Rijeci. Na blagdan Duhova, Papa Ivan Pavao II. predvodio je na Delti, u Rijeci, Svetu misu kojoj je  prisustvovalo 100.000 vjernika. Budući da su mnoge televizijske kuće popratile stoto Papino putovanje, ne samo kao jubilarni pastirski pohod već i zbog misnog slavlja povodom blagdana Duhova, Rijeka je na kratko vrijeme bila središte duhovnog svijeta rimokatoličke crkve. Bio je to najveći događaj Papina III. pastirskog pohoda Hrvatskoj i sigurno jedan od najvećih događaja u povijesti grada Rijeke.
  • 2003. Donesen novi Prostorni plan Grada Rijeke
  • 2004. XI. Ljetne igre mladeži Alpe - Jadran. Na natjecanjima koja su održana na riječkom području sudjelovalo je oko 1000 mladih sportaša i 17 regija, odnosno 6 zamelja područja Alpe-jadran
  • 2005. Grad Rijeka preuzeo prostor bivše vojarne Trsat i time postao gotovo u potpunosti demitaliziran grad. Na tom će području biti izgrađen Sveučilišni kampus.
  • 2005. Počela izgradnja zatvorenog olimpijskog bazena na Kantridi. Izrađena su idejna rješenja za novi autobusni kolodvor i gradsku knjižnicu
  • 2005. Ispred crkve Trsatskog svetišta svečano predstavljen kip papi Ivanu Pavlu II., pod nazivom Trsatski hodočasnik
  • 2006. U listopadu otvoren Tower centar Rijeka na Pećinama, najveći i najsuvremeniji višenamjenski trgovački centar u Hrvatskoj i jedan od najvećih u jugoistočnoj Europi


najdrazigrade @ 18:41 |Isključeno | Komentari: 0
Arhiva
« » stu 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
14400
Index.hr
Nema zapisa.